Proljeće je vrijeme kad stvari počinju ponovo. Priroda se budi pa tako i naša energija skupa s njom. Ljepše vrijeme, duži dani i priroda obojena u sto boja. Sve to i nas izvlači iz nekog zimskog sna. Imamo potrebu krenuti u akciju, ostvariti ciljeve. Povuče nas ta energija i želimo uskočiti. No, pitanje je postoji li neka stabilna baza za sve te stvari koje imamo potrebu imati i ostvariti.

Na prvi pogled čini se da žene danas imaju više slobode nego ikada prije. Ipak, mnoge od njih osjećaju duboku udaljenost od sebe, vlastitih instinkata i autentične ekspresije. Između društvenih očekivanja, idealiziranih slika na društvenim mrežama i stoljećima dugih kulturnih uvjetovanja, lako je izgubiti kontakt s onim unutarnjim, divljim i živim dijelom sebe. Ovaj tekst govori upravo o tom putu.

Približavanje nove godine, baš zbog tog običaja donošenja novogodišnjih odluka, u sebi nosi i pojačavanje svijesti o svim nekim stvarima koje bismo htjeli promijeniti, ili mislimo da trebamo/moramo promijeniti. Osjećamo pritisak da nešto odlučimo, da započnemo tu neku promjenu jer je sad to vrijeme odluka i svi oko nas nešto odlučuju, a s druge strane naš unutarnji svijet govori nešto drugo...

Božićno vrijeme često potencira ovaj osjećaj jer je velik naglasak na obitelji, zajedništvu, radosti. Nalazimo se na mjestu gdje svugdje oko sebe vidimo što bi “trebalo biti”, ali u sebi osjećamo kao da je to nedohvatljivo. Kod nekih će to izazvati tugu i melankoliju, dodatno povlačenje, dok će kod nekih izazvati frustraciju i ljutnju, možda čak i zamjeranje i bijes.

Što je uopće situationship? Sama riječ je stvorena spajanjem riječi situation i relationship. To je odnos između dvoje ljudi koji se igrom slučaja nalaze jedno drugom u životu (prijatelji, poznanici), a koji ulaze u odnos koji je više od prijateljskog, ali neomeđen granicama onoga što bi se tradicionalno nazivalo veza. Možemo reći i Schroedingerova veza - istovremeno jesmo i nismo.

Pritisak u prsima, kratak dah (hiperventilacija), trnci u rukama, osjećaj propadanja, preplavljujućeg straha i izrazito vividna ideja da ću umrijeti. Sve se više ljudi susreće s ovim simptomima. Odnosno, velika je vjerojatnost da su oni prisutni oduvijek, samo se danas o njima puno više priča i bolje ih se razumije. R