Search
By
Pritisak u prsima, kratak dah (hiperventilacija), trnci u rukama, osjećaj propadanja, preplavljujućeg straha i izrazito vividna ideja da ću umrijeti.
Sve se više ljudi susreće s ovim simptomima. Odnosno, velika je vjerojatnost da su oni prisutni oduvijek, samo se danas o njima puno više priča i bolje ih se razumije. Radi se o panici, tj. napadu panike koji se javlja proizvoljno, naizgled ničim izazvan, često u situacijama koje prije nikad nisu predstavljale neki značajniji problem. U mom iskustvu rada s ljudima, uz anksioznost, panični napadi su jedan od najčešćih razloga zašto ljudi traže psihoterapijsku pomoć. Čak i kad nisu primarni razlog javljanja, kroz priču uglavnom dođemo do nekog iskustva panike ili izrazite anksioznosti.
Potreba je naravno da razumijemo zašto nam se to dogodilo, jer mislimo da će odgovor na zašto spriječiti ponovnu pojavu istog. Počnemo izbjegavati situacije u kojima nam se dogodio napad panike (npr. vožnja u tramvaju, autu, otvoreni prostor, zatvoreni prostor, previše ljudi itd.), jer pokušavamo povezati pojavu panike s nečim konkretnim. Potpuno je normalno da to radimo – i istovremeno, to nije ono što će spriječiti ponovni napad. Prirodan je refleks odmaknuti se od nečeg što nam izaziva nelagodu, osobito nelagodu u toj mjeri. Istovremeno, nije održivo kloniti se svega što nam potencijalno može uzrokovati osjećaje koje ne želimo osjećati. Potrebno je uhvatiti se u koštac s time.
Na pitanje “zašto mi se to dogodilo” ne postoji univerzalan odgovor. Općenito govoreći, iz perspektive geštalt psihoterapije, panika se javlja u situacijama kad psiho-fizički sustav nema dovoljnu razinu (unutarnje) podrške za integraciju novih iskustava i inputa. Jednostavnijim rječnikom, ako se događaju velike promjene, ako je osoba dugo i kontinuirano izložena visokoj razini emocionalnog stresa, ako se dogodi nekakav veliki emocionalni šok (gubitak, traumatski događaj, promjena u odnosu) itd., naš se sustav može preopteretiti i reagirati paničnim napadom. U neurobiološkom smislu, to je rezultat preaktivacije simpatičkog živčanog sustava, koji tijelo stavlja u stanje “bori se ili bježi”. To nas ostavlja u emocionalnom i kognitivnom limbu, gdje se osjećamo izloženo i usamljeno, što je za naš sustav koji prirodno teži poznatom i sigurnom – izrazito stresno.
Pitanje je naravno: kako to riješiti?
Nažalost, ne postoji jednostavno i brzo rješenje. Kao što je većinu vremena slučaj, održiva rješenja zahtijevaju vrijeme, predani angažman i određenu dozu nelagode. S tim na umu, moram reći da postoji svojevrsni “protuotrov” panici, a to su kvalitetan odnos sa sobom i podržavajući odnosi s drugima. To naravno nije nešto što se događa preko noći. Izgradnja odnosa sa sobom, osobito kad je u pitanju visoka anksioznost i panika, nije nešto banalno i često zahtijeva psihoterapijsku podršku.
Tu radimo na izgradnji emocionalnog kapaciteta kroz učenje prepoznavanja senzacija u svom tijelu, davanje imena senzacijama i osjećajima, razumijevanje konteksta pojave istih; na izgradnji fizičkog kapaciteta kroz postupno izlaganje osjećajima koji su nelagodni, učenje svog tijela da može izdržati nelagodu teških osjećaja, prepoznavanje osjećaja prisutnosti u vlastitom tijelu i fizičkoj okolini, te prepoznavanje osjećaja sigurnosti; na izgradnji kapaciteta za ranjivost kroz učenje kako se povezivati s drugima, učenje kako “držati leđa” sebi u odnosima, i učenje kako se nositi s razočaranjem.
Ulaganje u upoznavanje sebe i posljedično dopuštanje drugima da nas upoznaju rezultira većim osjećajem prisutnosti u “ovdje i sada” te snažnijim osjećajem uzemljenosti i povjerenja u sebe i druge. Što je jači osjećaj povezanosti sa sobom, s drugima i sa stvarnošću onakvom kakva jest, to je manja vjerojatnost da će nas situacije preplavljivati do te mjere da nas obuzme panika. A čak i ako se dogodi, povezanost nam omogućuje oslanjanje kako na sebe tako i na druge – što može značajno smanjiti intenzitet straha, usamljenosti i osjećaj propadanja u ništavilo.
AUTORICA: Ela Magda, edukantica gestalt psihoterapije pod supervizijom, osnivačica Aeithalis savjetovanje
FOTOGRAFIJE: Unsplash
