Search
By
Postoje mjesta u našem ljudskom iskustvu koja nam kao neke oaze u pustinji pružaju prostor za doživljaje koje u svakodnevnom životu rijetko doživljavamo, a koji nas na specifičan način hrane i pune. Ljeto je inače vrijeme festivala, koncerata i različitih velikih okupljanja. Nekima je fokus ljeta INmusic festival u Zagrebu, a koji svake godine mnogim hrvatima pruža rijetku priliku da dožive svoje omiljene glazbenike uživo. Neki se vesele Ultra festivalu u Splitu, neki se vesele svojim manjim nišnim festivalima po otocima i drugim mjestima u Hrvatskoj i susjednim zemljama, a neki hvataju sve prilike za pojedinačne koncerte koji će ih na trenutak ubaciti u taj kolektivni doživljaj i izvući iz svakodnevice. No, ovo ljeto, osim koncerata i festivala, mnogi su se veselili jednoj još većoj stvari koja pruža takav kolektivni doživljaj - a to je svjetsko nogometno prvenstvo.
Malo što na ovom svijetu ima takav globalni učinak kao to specifično natjecanje. Ne zanemarujući sve kontroverze koje jedan takav sportski događaj potiče (penali, FIFA, VAR soba), ne možemo umanjiti važnost koju to natjecanje ima za veliki broj ljudi diljem svijeta. Svijet je dobar dio zadnjih mjeseci bio u “nogometnoj euforiji”.
Lipanj je mjesec INmusica i svjetskog nogometnog prvenstva, također je i Mjesec mentalnog zdravlja muškaraca. Kakve to veze ima jedno s drugim? Zajednički nazivnik koji glazba i sport imaju je da imaju ogromnu moć uvući nas u iskustvo. Malo banalnije rečeno, rijetka su mjesta gdje ćemo se tako slobodno izražavati emocionalno kao na koncertu ili na sportskim događajima, osobito onima koji nose sentimentalnu i identitetsku vrijednost. Ništa ne dolazi kao veće zeleno svjetlo za to nego svjetsko prvenstvo u nogometu, koje osim što u centar stavlja mnogima najdraži sport, osnažuje i osjećaj nacionalnog ponosa i identiteta.
S obzirom na način na koji smo odgajani u ovom dijelu svijeta (a i globalno), nogometne utakmice specifična su mjesta su gdje si velik broj muškaraca može dopustiti emocionalnu ekspresiju koja nije uokvirena u “tipično muške” osjećaje kao što su ljutnja ili iritacija. Tako su ovih dana bile dopuštene i prikladne suze, radost, specifično usmjerena ljutnja, iritacija, zagrljaji i sve ostalo sa spektra ljudskog doživljaja. I mnogima je to zaista rijetko iskustvo puštanja tih doživljaja na van u kontekstu zajednice koja razumije.
Nogomet, odnosno u ovom slučaju, svjetsko nogometno prvenstvo, ima specifičnu dvojaku ulogu: s jedne strane, stvara okruženje koje na trenutak mnogima dopušta da budu ljudi, neposredno i iskreno, kroz doživljavanje prirodnih osjećaja u tijelu. S druge, stvara osjećaj zajednice na makro i mikro razini. Iako je u fokusu rivalstvo, to je trenutak kad razmišljamo globalno, doživljavamo druge koji nam inače nisu zanimljivi, saznajemo više o svijetu, specifičnim ljudima koji su različiti rasom, vjerom, statusom. Gledanje utakmica na otvorenom, po kafićima, kod prijatelja, susjeda, daje osjećaj da na trenutak dijelimo iskustvo s nekim. Da se međusobno razumijemo, podržavamo, imamo isti cilj. Mnogima je taj osjećaj zajednice nešto što nemaju svakodnevno, ili uopće. To je ono što ovo natjecanje mnogima čini toliko važnim. I to je ono što ovaj događaj za mnoge čini tako moćnim.
Mnogima je kroz odrastanje uskraćena mogućnost osjećanja cijelog spektra ljudskih emocija, i na mjesto toga je došla informacija da je snaga u emocionalnoj hladnoći i odmaknutosti od drugih. Ta informacija se na specifičan način daje dječacima dok odrastaju, pri čemu im se zapravo uskraćuje mogućnost povezivanja sa sobom i sa drugima. U gotovo svim strukturama društva veliča se “stoičnost”, hladnoća, individualizam i dominantnost. Svaka od tih stvari ima svoje mjesto u ljudskom životu, i istovremeno, ako je to jedino što je dostupno, stvara veliki disbalans unutar čovjekovog sustava. Sposobnost osjećanja, odnosno dopuštanja osjećajima da postoje u onom obliku u kojem se pojavljuju, je izrazito važna za čovjeka jer nas čini fleksibilnima, prilagodljivima i prije svega sposobnima preživjeti različite uvjete. Emocije su kemijska reakcija koju naš mozak otpušta u naše tijelo, a koje svjedoče tome na koji način percipiramo svijet i događaje oko sebe. One su biološka nužnost, i pomažu nam da se razumijemo, da razumijemo svijet oko sebe, i da postojimo. Pri čemu je naravno važno učiti i razvijati mudrost oko toga koje emocije i kada treba otpratiti u akciju, jer nije svaka emocija poziv na akciju.
Kad imamo sposobnost osjećanja svojih osjećaja, kad ih se ne bojimo, kad ih ne osuđujemo i ne odbacujemo zbog nekih društvenih ideja, one nam daju priliku da se povezujemo sa sobom i sa drugima. Rezultat toga je smanjen osjećaj usamljenosti koji je često u korijenu mnogih destruktivnih i autodestruktivnih akcija. Zajednica koja se stvara na ovih nekoliko tjedana mnogima daje osjećaj da nisu sami. Ne samo zato jer sjedimo zajedno u velikim grupama nego baš zbog toga što imamo takoreć zajedničke osjećaje. To je jedino mjesto nekima gdje će se osjetiti stvarno shvaćeno - jer kad Dominik Livaković 100 puta obrani gol, svi koji tome svjedočimo osjećamo isti osjećaj ponosa.
Osjećaj shvaćenosti, viđenosti, prihvaćenosti i dijeljenja je nešto što nas kao ljude drži na životu. I nitko nije lišen te potrebe, koliko god se u to pokušali uvjeriti - ona je biološka i egzistencijalna. Istovremeno, pitanje je kako to da si mnogi među nama dopuste to željeti i tražiti isključivo u kontekstu sporta i glazbe. Zašto nam to nije stalno dostupno? Terapijski gledano, za zdravlje i funkcionalnost svakog čovjeka, neovisno o spolu, nužno je moći osjetiti se, osjetiti reakcije svog tijela, naučiti ih nositi i njima rukovoditi, i osjećati sigurnost doživljavanja tih emocija unutar zajednice koja nije osuđujuća. Zato mi se čini da je svako nogometno prvenstvo zapravo jedan glasan poziv za osjećajem pripadnosti i prepoznatosti koji će biti prisutan na dnevnoj razini, ne samo svake četiri godine.
Veliko hvala izborniku Zlatku Daliću, kapetanu Luki Modriću, najboljem golmanu Livakoviću, te cijeloj Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji što su nam priuštili trenutke zajedništva i ponosa.
AUTORICA: Ela Magda, edukantica gestalt psihoterapije pod supervizijom, osnivačica Aeithalis savjetovanje FOTOGRAFIJE: FIFA, HNS, Instagram
