Novogodišnje odluke - Kako donijeti odluku koja je u skladu s našim karakterom, osobnošću i kapacitetom

Kako se približavao 31.12., Instagram je postao pun reelova o opraštanju s praznom dvoranom, kao i parodija na vježbače koji pune teretane od 1.1.,a koji ne znaju što točno rade već su samo tamo jer su donijeli novogodišnju odluku da će početi vježbati. Poznato nam je već svima da dolazak nove godine sa sobom donosi tu tradiciju, i pritisak donošenja odluka o “poboljšanju” svog života na neki način. Neki među nama taj vremenski okvir “početka nove godine” koriste kao eksternu motivaciju i to im bude dovoljno da se uhvate u koštac s nečime što žele promijeniti. Istovremeno, velik je i broj onih kojima taj početak predstavlja mjesto anksioznosti i pritiska koji neizbježno vodi u razočarenje. 

Puno je lijepih običaja koje smo kao ljudi smislili, koji nam pomažu da prolazimo kroz tranzicije, da obilježimo nama važne događaje, da se oprostimo s ljudima ili stvarima koje su nam važne, stvaraju osjećaj zajednice, povezanosti, pripadanja. Običaji iz te perspektive imaju važnu psiho-socijalnu ulogu za pojedince i za društvo, i često su vrlo zdravi. Nije neobično da se po toj istoj logici stvorio običaj donošenja novogodišnjih odluka. Istovremeno, kao i puno drugih običaja, i ovaj je u srži proizvoljan i van kontekstualan a to uvijek sa sobom nosi posljedice na specifične, vrlo kontekstualne živote ljudi. 

Ono što još dolazi s običajima je i osjećaj “moranja”, odnosno pritiska da stvari moraju biti odrađene, i to odrađene na specifičan način. Jer ako ne, možemo se u najboljem slučaju osjećati neuspješno, kao da kaskamo za drugima, ili u najgorem slučaju kao da nas neispunjavanje tih zahtjeva isključuje ili izdvaja iz zajednice. U ovom je trenu internet prepun savjeta i poticaja oko donošenja novogodišnjih odluka, prepun influencera koji donose svoje odluke i potiču svoje pratitelje da s njima rade isto to. Puno je onih koji u svrhu zarade igraju baš na te osjećaje neadekvatnosti kod “običnih” ljudi. Istovremeno, kreiraju nerealnu sliku života i mogućnosti, često namjerno zanemarujući da ljudski život ima mnogo slojeva i nijansi, i da gotovo nikada ne postoji “one size fits all” pristup bilo čemu, pa tako i novogodišnjim odlukama. A naravno, taj sadržaj koji gledamo i konzumiramo utječe na nas, htjeli mi to ili ne. Posljedično, ono što iz toga proizlazi je velika količina anksioznosti, odnosno unutarnjeg nemira. 

Što je točno ta anksioznost?

Nerijetko zahtjevi okoline nisu u skladu s onim što naš sustav u nekom trenutku treba. To nas uvodi u unutarnji konflikt, gdje je s jedne strane “dužnost”, a s druge odanost sebi i onome što stvarno osjećam. Kad se dogodi da neka poruka koju smo pokupili iz okoline o tome kako život treba izgledati naleti na potrebu unutar nas koja nije u skladu s tom porukom, dolazi do nemira. Naš sustav se bori s dvije sukobljene informacije koje su obje vrlo snažne i imaju svoju potrebu, i pokušava naći zadovoljavajuće rješenje. Rješenje koje pronađe uvijek u sebi nosi nelagodu, jer ili moramo odbaciti poruku okoline i nositi se s posljedicama toga, ili moramo odbaciti sebe i također se nositi s posljedicama tog odabira. 

Približavanje nove godine, baš zbog tog običaja donošenja novogodišnjih odluka, u sebi nosi i pojačavanje svijesti o svim nekim stvarima koje bismo htjeli promijeniti, ili mislimo da trebamo/moramo promijeniti. Osjećamo pritisak da nešto odlučimo, da započnemo tu neku promjenu (da počnemo vježbati, jesti zdravo, smanjiti vrijeme pred ekranima, čitati više, …) jer je sad to vrijeme odluka i svi oko nas nešto odlučuju, a s druge strane naš unutarnji svijet govori nešto drugo. Donesemo neku odluku koja na površini izgleda kao nešto što želimo, a onda u kratkom roku jednostavno odustanemo, što donosi osjećaj razočarenja u sebe, osjećaj neuspjeha i nepovjerenja u svoje buduće poduhvate i odluke. 

Ono što je tu problem zapravo nije naša sposobnost izvršavanja aktivnosti već činjenica da odluka koju na taj način donosimo vrlo često ne proizlazi iz naše stvarne i organske potrebe. 

Da bi odluka mogla biti održiva, dugoročna i, uvjetno rečeno, uspješno provedena, mora izlaziti iz našeg poznavanja sebe, svojih potreba i kapaciteta. Takva odluka neće biti copy/paste nečega što smo vidjeli na internetu ili kod nekog nama bliskog. Ona je ukorijenjena u prirodnom i organskom razvoju našeg unutarnjeg života. Takva odluka nije ishitrena, nije pod pritiskom i nije ukalupljena. Ona odgovara na potrebe našeg psiho-fizičkog organizma unutar našeg specifičnog konteksta. 

Početak nove godine vrijeme je emocionalnog i fizičkog stresa, čestih tranzicija (godišnji, putovanja, gubitak rutine), i događa se u vrijeme zime kad sve hibernira. Svi ti faktori utječu na naš generalni kapacitet. Na isti način kao što se kaže da ne treba velike odluke donositi kad smo umorni ili gladni, tako vrijedi i za novogodišnje odluke i njihov kontekst. Tako da možda ove godine, umjesto čvrstih i rigidnih odluka, ovo razdoblje možemo iskoristiti za svojevrsnu inventuru; introspekciju, osluškivanje, prepoznavanje kako se osjećamo i što nam zapravo treba. A odluke onda donositi postepeno, organski, kad zapravo razumijemo informacije koje nam naš sustav daje.

AUTORICA: Ela Magda, edukantica gestalt psihoterapije pod supervizijom, osnivačica Aeithalis savjetovanje 

FOTOGRAFIJE: Pexels