Search
By
U ovom intervjuu imamo čast zaroniti u dubinu životnog putovanja Lidije Lijić, arhitektice koja je 5x oborila svjetski rekord u ronjenju na dah. Lidija je izvanredna osoba koja spaja sportske strasti i arhitekturu, vertikalne i horizontalne granice. Njezina priča isprepliće snagu, izdržljivost i ustrajnost. Rođena pod suncem Jadrana, već u najranijoj dobi otkrila je svoju strast prema vodi - elementu koji će postati njezino igralište i mjesto na kojem će oblikovati svoje snove i ambicije. Kroz naporan rad, odricanje i upornost Lidija je osvojila brojne medalje i priznanja na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima, postavši uzor mladima i ponos svoje zemlje.
Lidija je 5x oborila svjetski rekord na natjecanjima (2008. Vis, 2009. Turska, 2015. Danska, 2017. Italija, 2021. Srbija). Oborila je i rekord u zaronu na najvišoj visini u Ice Lake (na visini od 4500m ) na Himalaji, te Guinnessov rekord u zaronu ispod leda (Weissensee, Austrija). U svojim vertikalnim osvajanjima Lidija je osvajala i visine, popevši se na Kilimanjaro (5.885 m, Afrika), Mont Blanc (4.808 m, Alpe), Gran Paradiso (4.061, Alpe), Annapurna bazni kamp (4.130 m, Himalaja). Aktivno se bavi slobodnim penjanjem, alpinizmom, jahanjem i zrakoplovstvom.
Lidija Lijić, sportašica i arhitektica, je simbol pomicanja vertikalnih granica, pustolovnog ljudskog duha, strasti i talenta, discipline i realizacije svojih snova u stvarnost. Njezina priča inspirira nas da sanjamo veće, da slijedimo svoje srce i da vjerujemo u snagu vlastitih ambicija. Kroz ovaj razgovor, istražiti ćemo složene niti koje povezuju sport i arhitekturu, strast i posvećenost, san i ostvarenje.
Počeci i ljubav prema moru i dubinama
Lidija, kako je počela ljubav prema moru i dubinama?
LL: Iz Splita sam, kroz djetinjstvo sam imala doticaj s morem. Ljetovala sam na Krknjašu, pored Trogira, otočiću koji se obiđe u 20 min pješke. Djetetu od 4, 5, 6 godina u doba kada nije bilo televizije, samo otok s borovinom i par leptira je zanimljiv par dana za istraživanje. Ono što se krije ispod mora bivalo mi je sve interesantnije. Vjerujem da se tu otključao glavni motiv, privlačnost mora i istraživanja njegovih dubina.
Kako si otkrila svoju ljubav prema ronjenju?
LL: Naravno da me moja znatiželja za morskim dubinama nekako dovela da sa mojih 18 godina upišem tečaj ronjenja na boce. Isprva je bilo izrazito zanimljivo promatrati more oko sebe, mjehuriće, boje, a ronjenje s bocama usporedila bih s turističkim obilaskom. Negdje u to vrijeme gledala sam Big Blue redatelja Luca Bessona, i to je bio game changer. Shvatila sam da postoji sportska dimenzija ronjenja na dah, i odlučila sam trenirati ronjenje uz fakultet. Već sam tada sebi stavila na misiju „Ja ću biti svjetski prvak u ronjenju“. I Istrenirat se toliko da ću moći provoditi svoje vrijeme u aktivnosti u kojoj uživam.
Koji su bili prvi nužni koraci ka ostvarenju te misije?
LL: Preduvjet i prvi korak je svakako edukacija. Edukacija o ronjenju na dah, zakonima fizike kojima ronilac podliježe i promjene u tijelu koje se dešavaju u određenim dubinama. Spoznaja što se dešava u tijelu kad ronimo pomaže roniocu. Refleks sisavca (eng. Mammalian Dive Response) je stanje organizma koje se aktivira kod sisavaca i čovjeka pri uranjanju cjelovitog lica u hladnu vodu. Krv se povlači iz perifernih dijelova tijela u vitalne dijelove, te nam osigurava sposobnost produljenja vremena zadržavanja daha, poboljšanja performansi ronjenja, osiguranja sigurnosti i prilagodbe uvjetima hladne vode. Nakon takve edukacije prosječna zdrava osoba može zaroniti 20 m, i držati dah 2 min. Svaki sljedeći napredak je već veći skok, te su potrebne godine vježbanja kako bi smo mogli dublje i dublje zaranjati i pomicati svoje granice. Ustrajnost, redovan trening, disciplina i mindfullness su ono što jedan individualac mora prakticirati i onda dobijemo napredne rezultate. Trenutni rekordi za prijeđenu udaljenost sa monoperajom u bazenu su preko 275m, a u dubinu istom tehnikom 123m za žene.
Dakle, ustrajnost je ključ pri pomicanju vlastitih granica?
LL: Svi ti zaroni su produkt prethodnih treninga. Postavimo neki cilj i približavamo se kroz period treninga tom cilju. Postizanje mikro ciljeva, koje kasnije rezultira jednim rezultatom. Prije 15 godina sam poslala član reprezentacije i prvo natjecanje je bilo Europsko prvenstvo u Turskoj, i oborila svjetski rekord i zlatnu medalju. To je meni bilo fascinantno, kroz par godina treniranja izbrusiti sebe da napravim rezultat i osvojim medalju.
Na dubini 80 m, što čovjek razmišlja?
LL: U moru se nastoji ne razmišljat previše osim o onome što se događa trenutno oko mene i u meni. Samim boravkom u moru, događaja se niz promjena koje nam omogućavaju da boravimo ispod površine i zaranjamo u dubine. Kako bi eliminirali hladnoću koristimo ronilačka odijela, a sam zaron izgleda tako, da sa površine zaranjamo u dubinu niz sigurnosni konop. Nakon 20tak metara kad postignemo negativnu plovnost, događa se „free fall“ ili slobodan pad. Bestežinsko stanje propadanja u dubinu. Osjećaj radi kojeg se ronioci najviše vraćaju ovom sportu. Sa povećanjem dubine, nijanse plavog se izmjenjuju i pritisak se povećava. Za mene je to senzacija kao da me more grli. Razmišljanja su usmjerena na čim veću svjesnost bivanja u trenutku, manipulaciju tijela na način da sve što čini uspješnim jedan zaron, bude napravljeno ispravno i predivan osjećaj samo bivanja u trenutku, zarona u samog sebe.
Što je to u ronjenju čemu se svaki ronilac rado vraća?
LL: Pitanje je zašto ne? Zašto se na baviti ronjenjem, predivna opuštajuća aktivnost. Aspekt mora i vode čaroban i opuštajući svijet. I čudi me što ljudi propuštaju nešto što je tako dostupno i tako blizu i prebaci nas u unutarnji svijet mira i opuštanja. Ronjenje mi je dalo jedan razvoj ličnosti koji nikad ne bi mogla postići kroz arhitekturu i sjedenje ispred kompjutera. Ono što mi je ronjenje dalo je prisutnost u trenutku. U trenutku zarona si apsolutno svjestan što se događa u tebi. Moram biti fokusirana kako se osjećam taj dan, koje su moje mogućnosti taj dan. Kako zaroniti, kakav mi je položaj tijela, kakvi su kurenti taj dan.. Kao u alpinizmu i penjanju, vanjski faktori koje morate sagledavati. Biti prisutan i donijeti odluku u trenutku unatoč strahu ali u potpunoj svjesnosti.
„Biti prisutan i donijeti odluku u trenutku unatoč strahu ali u potpunoj svjesnosti.“
Što je teže, prvi zaron ili najdublji zaron?
LL: Kada su grubi uvjeti na moru, kada je nevera, unatoč kompleksnosti, smatram to izazovom. Sa iskustvom i procesom učenja koje se događa putem, sve bolje savladavam izazove situacije. Najteže je bilo kada su se nakon prve osvojene zlatne medalje na svjetskom prvenstvu, stvorila očekivanja za svako slijedeće natjecanje, kako osobna tako i očekivanja okoline. Trebalo mi je vremena da se naučim nositi sa očekivanjima, tj. izostaviti ih iz razmišljanja, te se fokusirati na to da dam najbolje od sebe u tom danu, na tom natjecanju, da se naučim natjecati jedino sa samom sobom. Svako natjecanje kasnije je teže jer su se stvorila očekivanja. Koliko god se mi trudili očekivanja stvaraju određeni pritisak. I opet tu dolazi mindfullnes i introspekcija, isključiti vanjske faktore i prije svega zaroniti u sebe prije nego zaroniš u dubinu. Svako uspoređivanje, natjecanje i ispunjavanje očekivanja je distrakcija. Uvijek se nekako prije povratka u dubinu moraš vratiti sebi. I što su očekivanja veća to je teže za postići.
„Trebalo mi je vremena da se naučim nositi sa očekivanjima, tj. izostaviti ih iz razmišljanja, te se fokusirati na to da dam najbolje od sebe u tom danu, na tom natjecanju, da se naučim natjecati jedino sa samom sobom.“
Što je zanimljiva informacija koju bi prenijela onima koji razmišljaju početi se baviti ronjenjem na dah?
LL: Ronjenje se obično doživljava kao ekstremna aktivnost rezervirana za super-ljude, ali ona je jedna od aktivnosti kojom su se ljudi bavili od davnina. Čak i poglavito žene, roneći u potrazi za biserima, hranom, spužvama... Ljudsko tijelo prilagođeno je boravku u vodi i pod povišenim pritiskom, a vodeni medij pruža fantastičnu dimenziju opuštanja. U samo dva dana koliko traje tečaj ronjenja, prosječna osoba je sposobna naučiti vještine kako zadržati dah preko 2minute i zaroniti do 20metara, steći vještine uvelike korisne za svakodnevni život, kao manipulacija disanja, smirivanja i opuštanja. Potrebno se samo usuditi. Za sve koji su voljni probati, mogu me kontaktirati preko Instagrama ili mailom.
Postoje li neke predispozicije koje pojedinac treba imati za ronjenje na dah?
LL: Predispozicije postoje, za ronjenje su to kapacitet pluća i prilagodljivost dubini, bradikardija. Idu u prilog ali nisu limitirajući faktori. Negdje dobijemo, negdje izgubimo. Ako radimo i na svojim prednostima, a još jače na svojim slabostima, možemo i dalje biti vrhunski. Svaka zdrava osoba sposobna se baviti ronjenjem na dah.
Pomicanje vertikalnih i horizontalnih granica
Od kud vrijeme za sve to? Kako izgleda običan dan?
LL: Sve je stvar navike. Moj život je odavno posložen na način da uz redovan posao odrađujem i po dva treninga dnevno, te vikendima. Za sve to treba vremena ali ključna je dobra organizacija. Tako da moj dan izgleda tako da odradim trening prije i nakon posla, čak i kada sam na putovanjima, nađem način da odradim trening, u hotelu, na aerodromu, lokalnom bazenu, teretani, ponekad čak i trčanja kasno na večer ako se tako posloži. To naravno nosi i odricanja, tako da stvari poput ispijanja kava, shoppinga, kuhanja, rijetko kad imam vremena.
Kako izgleda tvoje jutro?
LL: Radim od 8. ranije ustajanje, odlazak na bazen, posao i nakon posla teretana i trčanje. Nemam taj vojnički sustav da se ujutro ustanem, to je uvijek neka improvizacija. Svako jutro je borba, jako mi je teško ustati, uskočiti u hladni bazen. Dolazim na posao, šminkam se u wcu. Kaos, nimalo nešto što bi ljudi očekivali od sportaša. Ali svi smo različiti i na različite načine postižemo stvari. Mislim da je bitno prihvatiti se kakvi jesmo, raditi na sebi i pokušati biti najbolja varijanta sebe. Nisam jutarnji tip i jako mi teško padaju rana ustajanja, ali znam i što želim postići i što je potrebno za to. Odustajanje nosi dimenziju života koju ne želim živjeti.
Ronjenje podrazumijeva izloženost kože slanoj vodi, bazenskoj vodi, jakom vjetru i suncu. Kako brinete o vašoj koži u tim uvjetima?
LL: Definitivno hranjiva krema koja štiti kožu od isušivanja pri tolikoj izloženosti hladnoći i slanoj vodi. Najviše koristim NIVEA Creme.
Spomenula si da je tvoj život knjiga da bi se zvala „Život na vertikalnoj granici“, što su glavne lekcije života na vertikalnoj granici?
LL: Ronjenje me naučilo mirnoći i fokusu. Alpinizam ustrajnosti, uzdržljivosti. Penjanje raditi dobre procjene situacije, letenje pobjeđivanju najvećih strahova, onog od neuspjeha. Rekla bih da je trenutak prvog solo leta, sabrao sve to u jedno. Biti prepušten samom sebi i znati da se greška skupo plaća, ogroman je izazov. Svim ovim aktivnostima prethodi edukacija i praksa, što umanji ali ne izbriše strahove. Uspjeh je znanjem i vještinom suzbiti potencijalne izazove, te savladati strahove koji su uvijek prisutni jer su nam svojstveni. Uspjeh nosi osjećaj zadovoljstva i snage za nastaviti dalje. Isto tako oblikuje karakter, koji nastojim prenijeti u ostale sfere života. Na poslu, prijateljstvu, ljubavi...
Život na vertikalnoj granici i život u horizontalnoj crti, kako se spajaju?
LL: Sport je simulacija života u malom, to je jedna životna situacija, samo u sportskom natjecanju je to mjerljivo brojevima. I tu ćeš dati najbolje od sebe, ali to je u biti život u malom. Na kraju svakog tog natjecanja dobiješ medalju i taj vrhunac, što nije baš tako u svakodnevnom životu. Od naručitelja, kupca, Kad bi barem tako u životu bilo. Bitno je da čovjek prepozna svoje izazove i čestita sam sebi, ovo je bilo teško, a ti si prošao. To sam naučila kroz sport, sam sebi čestitat, i podvući crtu. Vertikalna i horizontalna granica su za mene kao linija života. Balans između to dvoje.
U ovom dubinskom intervjuu smo imali priliku zaroniti u fascinantno životno putovanje Lidije Lijić, arhitektice koja je postala petostruka svjetska rekorderka u ronjenju na dah.
Lidija kao sportašica i arhitektica, simbol je pomicanja granica, strasti i talenta, te discipline koja ju je dovela do ostvarenja svojih snova. Njezin životni put inspirira nas da sanjamo i slijedimo svoje srce, potičući nas da vjerujemo u snagu vlastitih ambicija. Kroz ovaj duboki razgovor, istražili smo složene niti koje povezuju sport i arhitekturu, strast i posvećenost, san i ostvarenje.
Uspoređujući njezin životni stil s NIVEA Creme, primjećujemo sličnost u pomicanju granica. Baš kao što Lidija pomiče granice u svijetu ronjenja, tako i NIVEA Creme, originalna hidratantna na krema za cijelu obitelj, uz to što pruža koži svu zaštitnu njegu koja joj je potrebna, u svakoj prigodi i gdje god se vi nalazili na vašem putu istraživanja granica, s novom ambalažom od 80% recikliranog aluminija, NIVEA Creme pomiče svoje granice, pokazujući svoju predanost okolišu, ostajući istinska ikona zaštite kože za cijelu obitelj koja se modernizira u skladu s potrebama suvremenog doba i vašim potrebama za pomicanje granica.
Fotografije: ustupila Lidija Lijić iz vlastite arhive
LINKOVI:
Zapratite Lidiju Lijić na njenom Instagram profilu ovdje.
