Postati majka jedna je od rijetkih životnih promjena koja istovremeno donosi neizmjernu ljubav i potpuno preispitivanje vlastitog identiteta. Dok držimo dijete u naručju, često imamo osjećaj da se rađa još netko osim njega, neka nova verzija nas samih. Tiša, osjetljivija, ranjivija. Ponekad snažnija nego ikad prije, a ponekad umornija nego što smo mislile da možemo biti. I upravo zato Majčin dan..

„Svi osjećaji su dozvoljeni“ ,govorimo dok sami stavljamo masku sreće za novi dan. „Svi osjećaji su dozvoljeni.“ Zaista, u svijetu predškolske pedagogije i emocionalnog razvoja, ova rečenica je temelj. Djecu učimo da je u redu biti ljut, tužan, frustriran ili zabrinut. No koliko smo istinski svjesni koliko naši vlastiti osjećaji, način na koji ih izražavamo oblikuju njihov emocionalni svijet?

Djeca ne odrastaju uz naše riječi onako snažno kao uz našu prisutnost. U blagdansko vrijeme ta se istina još jasnije vidi. Blagdani nose ideju savršenstva – savršeno uređene kuće, bogatih stolova, ispunjenih rasporeda i neprekidne veselosti. Mnoge majke tada osjećaju pritisak da sve mora biti “kako treba”. Važno mi je da znaš.. dijete ne traži savršenu kulisu, ono traži sigurnost, toplinu i mir...

Djetinjstvo miriše na blato, kišu i lišće.  Miriše na pramen kose zalijepljen za čelo i čizme pune vode, na smijeh koji odjekuje dvorištem dok se kapljice razlijevaju po travi. Ipak, često smo mi odrasli ti koji, iz najbolje namjere, taj smijeh zaustavimo prezaštićivanjem...