Mama, najbolje me učiš primjerom - Roditeljstvo za blagdane

Draga mama, da upravo ti koja ovo čitaš, ovih blagdana želim te podsjetiti da si bitna, da je ono što radiš bitno…

Želim te podsjetiti da djeca ne odrastaju uz naše riječi onako snažno kao uz našu prisutnost. Ono što im govorimo važno je, ali ono što živimo pred njima ostavlja najdublji trag. Djeca uče promatrajući ..način na koji se nosimo s umorom, kako reagiramo kad smo pod pritiskom, kako govorimo o sebi i drugima.. upravo to je ono što postaje njihova prva i najvažnija škola.

U blagdansko vrijeme ta se istina još jasnije vidi. Blagdani često nose ideju savršenstva – savršeno uređene kuće, bogatih stolova, ispunjenih rasporeda i neprekidne veselosti. Mnoge majke tada osjećaju pritisak da sve mora biti “kako treba”. Važno mi je da znaš.. dijete ne traži savršenu kulisu, ono traži sigurnost, toplinu i mir.

Djeci nije važno blista li kuća,
ne broje kolače na stolu,
ne pamte je li sve bilo “po planu”.

Djeca pamte emocionalnu atmosferu…pamte mamin glas, njezin pogled, način na koji ih dodiruje i sluša.

U razvojnoj psihologiji znamo da se osjećaj sigurnosti kod djeteta gradi kroz emocionalnu dostupnost roditelja. Dijete koje osjeća da je mama prisutna, smirena i povezana s njim, razvija dublji osjećaj povjerenja u roditelja, u druge ljude i u sebe. Kada je mama stalno u žurbi, pod pritiskom i nezadovoljna sobom, dijete uči da ljubav dolazi uz iscrpljenost. Kada mama pokazuje nježnost prema sebi, dijete uči da je briga o sebi vrijednost, a ne slabost. To je primjer koji se ne može objasniti riječima - on se živi. Mama je djetetovo prvo ogledalo. U tom ogledalu dijete vidi kako izgleda biti vrijedan, voljen i prihvaćen. Ako mama stalno umanjuje sebe, kritizira se i zanemaruje vlastite potrebe, dijete može nesvjesno preuzeti isti obrazac. Suprotno tome, mama koja si dopušta predah, grešku i emociju, djetetu daje dozvolu da i ono bude upravo takvo, autentično.

Blagdani su prilika da usporimo i preispitamo što je zaista važno. Umjesto savršenstva, možemo birati povezanost, umjesto ispunjavanja očekivanja, možemo birati prisutan trenutak. Stručna praksa i iskustvo rada s djecom jasno pokazuju da upravo ti mali, tihi trenuci kao što je zajednički smijeh, zagrljaj, pogled pun razumijevanja imaju dugoročan utjecaj na emocionalni razvoj djeteta.

Na kraju, dijete ne treba majku koja je sve stigla.
Treba majku koja ga vidi,
koja ga čuje,
koja mu daje osjećaj da je dovoljno , baš takvo kakvo jest.

I zato, mama, budi blaga prema sebi.
Ne moraš sve,
ne moraš savršeno,
ne moraš po pravilima.

Dovoljno je da budeš tu,
da se nasmiješ,
da udahneš,
da si dopustiš mir.

Jer kad se jednog dana dijete osvrne na svoje djetinjstvo, neće pamtiti blagdanski stol, nego osjećaj u srcu, a taj osjećaj stvaraš upravo ti svojom prisutnošću, toplinom i ljubavlju i zato si neizmjerno bitna. Upravo ti si najveći dar koji možeš dati svom djetetu.

Autor: Branka Đaković Bjelajac, univ.bacc.praesc.educ.

FOTOGRAFIJE: Pexels