Search
By
Postati majka jedna je od rijetkih životnih promjena koja istovremeno donosi neizmjernu ljubav i potpuno preispitivanje vlastitog identiteta. Dok držimo dijete u naručju, često imamo osjećaj da se rađa još netko osim njega, neka nova verzija nas samih. Tiša, osjetljivija, ranjivija. Ponekad snažnija nego ikad prije, a ponekad umornija nego što smo mislile da možemo biti. I upravo zato Majčin dan nije samo prilika za cvijeće, crteže i dječje čestitke. To je podsjetnik na jedan dubok, često nevidljiv proces kroz koji žene prolaze kada postanu majke.
Majčinstvo nije samo briga o djetetu.
Majčinstvo je i ponovno upoznavanje sebe.
Mnoge žene u majčinstvo ulaze s idejom da će trebati “žrtvovati sebe”, svoje vrijeme, potrebe, mir, spontanost, ponekad čak i dijelove vlastite osobnosti. Istina je, roditeljstvo traži puno, traži prisutnost, prilagodbu, strpljenje, emocionalni kapacitet čak i onda kada smo iscrpljene. Ali problem nastaje kada žena, pokušavajući biti sve drugima, potpuno izgubi kontakt sa sobom.
U razgovorima s majkama često čujem rečenice:
“Više ni ne znam što volim.”
“Osjećam se krivo kada odvojim vrijeme za sebe.”
“Kao da sam samo mama.”
“Istovremeno ih beskrajno volim i nedostaje mi ona stara ja.”
I ono što je važno reći jest, ti osjećaji nisu znak nezahvalnosti niti lošeg majčinstva. Oni su znak da se unutar žene događa velika promjena. Psihologija odavno govori o tome da majčinstvo nije samo nova uloga, nego duboka emocionalna transformacija. Žena kroz odnos s djetetom često prvi put jasnije vidi svoje granice, svoje obrasce iz djetinjstva, svoje strahove, ali i svoju snagu.
Dijete nas, na neki način, ogoli. Pokazuje nam koliko možemo voljeti. Koliko možemo izdržati, ali i koliko smo dugo zanemarivale sebe. Mnoge majke tek kroz roditeljstvo počnu učiti kako usporiti, kako biti nježnije prema sebi, kako tražiti pomoć, kako postaviti granice, kako prepoznati vlastite emocije prije nego se preliju na dijete.
Upravo u tome leži jedna od najvažnijih istina majčinstva - djeca nas ne trebaju savršene, trebaju nas stvarne.
Dijete ne treba majku koja nikada nije umorna, koja je uvijek nasmijana i beskrajno strpljiva. Takva slika majčinstva postoji samo na društvenim mrežama i često stvara ogroman pritisak ženama koje već daju sve od sebe.
Djeca trebaju majku koja zna stati i reći:
“Danas mi je teško.”
“Trebam trenutak za sebe.”
“Idemo pokušati ponovno.”
Jer upravo tako djeca uče da vrijednost čovjeka nije u savršenstvu, nego u autentičnosti.
Kada majka brine o sebi, ona ne oduzima nešto svom djetetu. Ona mu daje važan model. Model žene koja poštuje svoje granice. Koja zna da emocije nisu slabost. Koja razumije da odmor nije luksuz nego potreba. Koja ne zaboravlja sebe dok voli druge. Djeca ne uče samo iz onoga što im govorimo, uče iz načina na koji živimo. Ako djevojčica odrasta uz majku koja stalno poništava sebe, vrlo lako će i sama jednog dana vjerovati da ljubav znači iscrpljivanje. Ako dječak odrasta uz majku koja nikada ne stavlja sebe na prvo mjesto, možda će nesvjesno očekivati isto od drugih žena u svom životu. Zato briga o sebi nije sebičnost, ona je dio emocionalno zdravog roditeljstva. Naravno, to ne znači da će majčinstvo uvijek izgledati balansirano i mirno. Bit će dana kada ćemo zaboraviti na sebe, dana kada ćemo dati posljednji atom snage samo da dijete zaspi, ozdravi ili se osjeća sigurno. I to je također ljubav. Ali važno je da se nakon toga ponovno vratimo sebi. Da se sjetimo da smo, osim majke, i dalje žena koja voli, osjeća, sanja, stvara, odmara se, raste. Možda upravo zato majčinstvo toliko mijenja žene, jer nas prisiljava da se suočimo sa sobom iskrenije nego ikad prije. Neke žene kroz majčinstvo ponovno pronađu kreativnost. Neke nauče govoriti “ne”. Neke prvi put osvijeste koliko im je trebala nježnost koju nisu dobile. Neke otkriju snagu za koju nisu znale da postoji. I možda je baš to najljepši, iako često najteži dio ovog puta, činjenica da uz dijete ne odrastaju samo djeca, odrastaju i roditelji.
Za Majčin dan često slavimo sve ono što majke daju drugima. Njihovu brigu, toplinu, požrtvovnost i ljubav, ali možda bismo ove godine trebali podsjetiti majke i na nešto drugo. Na to da ne moraju nestati kao žene, da bi bile dobre majke. Da njihova vrijednost nije u tome koliko su iscrpljene. Da imaju pravo na svoje vrijeme, svoje emocije i svoje snove. Da smiju biti nježne prema sebi jednako kao što su nježne prema svojoj djeci.
Jer majčinstvo nije odricanje sebe, upravo suprotno, majčinstvo je put da opet upoznamo sebe.
AUTORICA: Branka Đaković Bjelajac, univ.bacc.praesc.educ., Montessori pedagod, osnivačica Boje djetinjstva
FOTOGRAFIJE: Pexels
