Search
By
Anita Ruso Brečić djeluje na sjecištu povijesti umjetnosti, kustoske prakse i savjetovanja u području umjetnina, gdje se klasična uloga kustosa postupno transformira u hibridni profesionalni model. Kao povjesničarka umjetnosti i doktorica znanosti, svoju praksu razvija između akademskog promišljanja umjetnosti i njezine suvremene realizacije u institucionalnom i privatnom kontekstu.
U njezinom radu kustoska pozicija nadilazi okvir izložbenog postava i ulazi u širi sustav odnosa između umjetnika, kolekcionara, institucija i tržišta. Kroz programe koje razvija kao što je Art brief, Anita Ruso Brečić dodatno artikulira ulogu art advisora kao aktivnog sudionika u oblikovanju privatnih i profesionalnih kolekcija, gdje se umjetnost promatra i kao estetska vrijednost i kao kulturni kapital.
Ovaj intervju otvara pitanje nove ekonomije suvremene umjetnosti te promjenjive uloge kustosa unutar nje, od interpretatora i selektora prema strateškom posredniku između ideje, vrijednosti i tržišnog konteksta.
Kako bi danas definirala svoju profesionalnu ulogu i gdje se u toj definiciji prestaje kustosica, a počinje savjetnica za umjetnine?
Od kada sam završila fakultet stalno sam se preispitivala čime bi se ja to trebala baviti da bi stečena znanja i iskustva mogla “upakirati” u nešto što će služiti drugima. Kroz različite angažmane shvatila sam koliko je njihovo prožimanje genijalno i kako se uopće ne moramo baviti jednom stvari već možemo sami kreirati nove oblike poslovanja kroz signature ponude koje super prolaze kod ljudi koji traže sadržaje za svoje dane izvan uobičajenog i već iskušanog.
Baš zato mi nije lako nekada ni razgraničiti uloge koje imam kroz različite poslove. Najlakše mi je vezati ulogu kustosa uz rad s umjetnikom i institucijama, a ulogu savjetnice za umjetnine za kolekcionare i sve one koji žele posjedovati umjetnine u svom domu ili ih poklanjati drugima. Međutim, i tu sam itekako vezana za rad s umjetnikom…
Kustoska praksa tradicionalno je vezana uz institucije, dok tvoj rad jasno ulazi i u prostor privatnog tržišta i savjetovanja. Što se mijenja u sadržaju rada?
Privatno tržište i savjetovanje dinamičnije je i nije strogo uokvireno pravilima i potrebama koje imaju institucije. Kao savjetnica za umjetnine u svom Art Brief Membershipu koji se temelji na grupnom posjećivanju ateljea imam odgovornost upoznati članove Art Briefa s umjetnicima koji imaju / ili će tek imati svoje mjesto na tržištu. Ne odabirem samo umjetnike koje bi ja voljela posjedovati. Odmičem se od vlastitih preferenca da bi mogla ljudima ponuditi širu perspektivu. Pri odabiru (koji nikada nije posve objektivan) vodim računa da je riječ o renomiranim umjetnicima (uzimam u obzir gdje su izlagali, koje nagrade struke su dobili, ali i koliko se trude u svom radu), ili mlađim umjetnicima čiji rad na samom početku svjedoči o njihovom potencijalu. Moć odlučivanja uvijek je u rukama onoga koji plaća umjetninu. Nikada se ne uplićem u taj dio. Volim reći da sam GPS do umjetnina, ali odluka o tome koju umjetninu će netko posjedovati je uvijek na onome tko kupuje, pogotovo ako ljudi kupuju umjetnine za svoj dom i ne stvaraju pri tom određenu kolekciju.
U Art Brief projektu ulaziš u izravnu komunikaciju s kolekcionarima i formiranjem kolekcija. Gdje u tom procesu završava kuriranje, a počinje tržišno pozicioniranje umjetnosti?
Većina kolekcionara kaže da stvaraju kolekciju za svoju dušu, ali malo je onih koji ne razmišljaju o tržišnoj vrijednosti umjetnina. Kuriranje kolekcije prestaje u trenutku kada se počne razmišljati o budućoj, potencijalnoj vrijednosti nekog djela koje ulazi u kolekciju.
Koliko se danas uopće može govoriti o “neutralnom” kustosu, kada umjetnost sve više funkcionira unutar ekonomije pažnje, kapitala i odnosa?
Onaj tko bira radove nekog umjetnika za npr. neku izložbu ili projekt definitivno nije neutralan. Naravno da je potrebna objektivnost u smislu – ako radiš neku monografsku ili retrospektivnu izložbu svakako da ćeš uvrstiti najznačajnija djela iz određenih faza umjetnika bez obzira je li se tebi sviđaju ili ne, ali općenito gledano teško je ostati neutralan na tom sjecištu.
Tvoj rad spaja povijest umjetnosti i praksu savjetovanja. Je li akademska distanca prednost u tržišnom kontekstu ili ju tržište nužno erodira?
Premda nas akademska pravila često izluđuju i sputavaju meni se čini da je u svemu uvijek dobro gledati pozitivnu stranu - vidjeti sve ono dobro što dobivam iz tog akademskog svijeta kao što je akademska čestitost kroz poštivanje i uvažavanje tuđeg rada. S druge strane, ne morate imati određeni akademski stupanj u umjetnosti da biste se bavili tržištem umjetnina. Možete biti npr. sjajan ekonomist ili netko tko se cijeli život bavi recimo nabavljanjem i preprodajom antikvitetima i umjetninama tako da s tim iskustvima možete biti puno efikasniji na tržištu umjetnina. Zapravo se mi iz struke umjetnosti dosta često i borimo s tim tržištem jer nam fali financijskih i ekonomskih predznanja.
Kako izgleda stvarna dinamika odnosa između kustosa, umjetnika i kolekcionara kada se izbaci institucionalni okvir?
Brže, jednostavnije, neovisnije ako su ljudi disciplinirani i znaju što žele. U suprotnom je kaos, pa okvir i ne zvuči tako loše, koliko god da ga se često želimo riješiti.
Može li art advisory danas funkcionirati kao neovisna intelektualna praksa ili je inherentno vezan uz tržišnu logiku?
Ma sve je vezano uz tržišnu logiku. Ponekad se dogode neke disrupcije, ali to su iznimke.
Vidimo sve veći pomak kustosa prema poduzetničkim modelima rada. Je li to evolucija struke ili njezina transformacija u nešto sasvim drugo?
Ja bih rekla da je nadogradnja i prilagodba novom načinu života i potreba konzumenata (koliko god ova riječ zvuči pejorativno kada govorimo o umjetnosti).
Kako izgleda odgovornost kustosa kada više ne govoriš samo o izložbama, nego i o investicijama u umjetnost?
Odgovornost je naravno veća i zato treba biti pažljiv i ne padati pod dojam trenutnih trendova. Jednom kada klijent shvati da si se vodio isključivo za trendovima i da je zbog toga on uložio u nešto što je brzo izgubilo vrijednost – sigurno si izgubio i tog klijenta. Međutim, nekad je teško procijeniti jer neki trendovi se stvarno održe što se onda ogleda i u porastu vrijednosti umjetnina.
Na čemu trenutno radiš i vidiš li svoju praksu više kao izgradnju sustava u kojem djeluješ ili kao rad unutar postojećeg sustava koji se stalno mijenja?
Trenutno radim na novim privatnim podcast epizodama koje su mi se u programu RenesART pokazale kao dobar put približavanja povijesti umjetnosti ljubiteljima renesanse. Tridesetak ljudi bilo je spremno platiti 80,00 eura za program od 14 masterclassova. To je bio svojevrsni eksperiment koji me jako veselio pa sam nastavila raditi na tom tipu sadržaja kroz novi program koji još traje, Art Brief Slušaonicu koja je sastavni dio Art Brief Membershipa a može se kupiti i zasebno. U telegram kanal isporučujem audio segmente i vizualane materijale koji ostaju trajno dostupni onima koji kupe cjeloviti program. Svaka epizoda obrađuje po dva umjetnika. Do sada sam govorila o kiparstvu, slikarstvu, grafici, crtežu, keramici, fotografiji. Uživam stvarati te zapise koje isporučujem sirove, bez dodatne montaže, prilagodbe i sl. Ljudima to ne smeta kada im sadržaj odgovara.
Svoju praksu vidim kao nešto što stvaram po svojim pravilima i vlastitim potrebama za služenjem ljudima koji vole umjetnost.
FOTOGRAFIJE: ustupila iz vlastite arhive Anita Ruso Brečić
