Search
By
Manuela Košević, sveučilišna prvostupnica i trenutno diplomantica Grafičkog smjera Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu dobitnica rektorove nagrade za individualni umjetnički rad (s kolegicom Anamarijom Kvas) Squishy Feelings 2023. godine, aktivna je u umjetničkom području svojim promišljenim i multimedijskim pristupom radu. Svoje tekstilne tvorevine iz serije radova Utočište izložit će u sklopu izložbe A Sustainable Fashion Soirée-a, a u ovom intervjuu otkriva detalje svojeg stvaralaštva te odnosa s modom i stilom.
Kada se razvio afinitet prema radu s tekstilom?
MK: Iako su ručni radovi oduvijek u mojoj bližoj okolini tek sam, kao i puno ljudi, pronašla vremena za istraživanje i učenje novih tehnika tijekom lockdowna. Mogu reći da sam taj period doista produktivno provela. Više se ni ne sjećam kako sam se na to odlučila, ali počela sam s filcanjem vune. Jedna prijateljica mi je zatim poklonila par vreća punih pletiva, igli za pletenje, heklica i raznog drugog materijala. Primila sam se Youtube tutorijala te su se zaredale razne tehnike, ručno tkanje, vez, sve varijante heklanja u koje sam se zaljubila, pletenje koje nisam nikad savladala i vjerojatno bi mi trebao još jedan lockdown da uspijem. Danas, nažalost, više nemam toliko vremena za eksperimentiranje, ali uvijek uspijem naučiti nešto novo kroz svaki sljedeći rad.
Kako kombiniraš stručno znanje tiskarskih tehnika sa tekstilnim medijem?
MK: Vjerojatno ih ne kombiniram dovoljno. To je jedna od stvari koje bih voljela istražiti u svom daljnjem radu. Sigurna sam da se moj grafičarski način rada, makar nesvjesno, prenosi i na tekstil. Možda mi je baš zato heklanje najdraža tehnika, jer je uredna i egzaktna, u pravilnom rasteru, a opet se s njom može tako puno.
Kako bi opisala svoj osobni stil?
MK: Rekla bih da u zadnje vrijeme najviše pazim na udobnost. Primijetila sam da neke komade izbjegavam nositi kad znam da izlazim na neko duže vrijeme. Općenito u mom ormaru prevladavaju neutralni, zemljani tonovi, uz nekoliko jarko obojenih komada. Njih nosim kad se osjećam dovoljno ekstrovertirano. Osim na vremensku prognozu, pazim i na svoje raspoloženje kad se ujutro oblačim. Volim široku i oversized odjeću, možda mi i premalo smeta kad izgledam kao vreća krumpira u njoj.
Kako je počela ljubav prema secondhand odjeći i održivoj modi?
MK: Još uvijek nosim svoj prvi “ triftani” komad odjeće - jednu divnu pastelno rozu košulju koju sam kupila u nekom odavno zatvorenom second hand dućanu u Zadru dok sam, ako se ne varam, još bila u osnovnoj školi. Moja majka je šivala i oduvijek mi je bilo žao što i ja nemam sat domaćinstva u školi. Moja sestra je kasnije upisala tečaj šivanja pa bih uvijek od njih dvije dobivala novo sašivenu odjeću ili preinake na starim komadima. Gledajući njihove procese stvaranja, a zatim i čitanjem o fast fashionu, greenwashingu i modnoj industriji općenito, shvatila sam važnost održive mode.
Kako održavaš odjeću, imaš li savjet za dugovječnost i kvalitetu odjeće koji bi rado podijelila s čitateljima?
MK: Možda je banalno, ali pratite upute na etiketi. Zatvorite patente i otkopčajte gumbe prije pranja u perilici!
Kakve su tvoje shopping navike? Po kojem kriteriju biraš odjeću? Koja je glavna misao kojom se vodiš pri odabiru?
MK: Jako rijetko idem u shopping, to mi je kao neka posebna prigoda. Obiđem sve secondhand dućane u blizini, pa ako ne nađem ono što tražim, sljedeći put odem na drugu stranu grada. Obično kupujem nešto tek kad mi je zaista potrebno i pokušavam se ne zavesti niskim cijenama. Volim obići secondhand dućane u drugim gradovima koje posjetim, uvijek mislim da ću naći nešto posebno, a ponekad se to i ostvari. Oduvijek sam bila lijena za pregledavanje svakog komada na vješalicama pa obično prođem rukom u potrazi za nekim dobrim materijalom. Nekad se može naći dobar džemper za rasplitanje, što može biti jako isplativ način za kupovanje veće količine dobrog pletiva, ako imate vremena i strpljenja. Dok sam bila na razmjeni u Antwerpenu voljela sam ići u jedan secondhand dućan koji je imao košare pune neiskorištene pređe, a prodavala se po kilogramu. Za kopanje po toj košari i čitanje sastava materijala imala sam puno više strpljenja nego za pregledavanje vješalica.
Koji je tvoj najdraži secondhand komad odjeće? Ispričaj nam priču.
MK: Ne znam računa li se kao secondhand, ali imam najdražu ljetnu haljinu koju je prije otrprilike 10 godina sašila moja mama. Zapravo ju je sašila sebi, ali joj je bila prekratka, a meni je bila savršena. Jednostavnog je kroja, blago je off shoulder i blago strukirana, sitnog cvjetnog uzorka. Otada ju uvijek spakiram za svaki ljetni izlet, a postala je i dio jednog mog rada. Nosila sam ju na ljetnu školu u Grožnjanu, a radila sam rad na temu privrženosti mjestu i sentimentalnim predmetima koji nas na njega podsjećaju. Svakog sam sudionika zamolila da pronađe svoj predmet, a moj je bila mamina haljina.
Sezona je proljetnog čišćenja ormara, koji je jedan savjet koji ti pomaže održavati organiziranost i preglednost ormara?
MK: S obzirom da još živim u studentskom domu s premalim ormarima, prisiljena sam na organiziranost, iako mi to ne pada teško. Općenito, ne samo u ormaru, volim se pridržavati onog pravila “don’t put it down, put it away”. Sve ima svoje mjesto, a ako stvari nisu na svom mjestu jednostavno se ne osjećam mirno. Isto vrijedi i za odjeću, dok pripremam proljetno-ljetni ormar složim si u glavi raspored, pa znam točno gdje nešto potražiti, bez kopanja i stvaranja nereda.
Veselimo se vidjeti Manuelina umjetnička djela na Sustainable Fashion Soirée 18.4.!
FOTOGRAFIJE: ustupila Manuela Košević iz vlastite arhive.
Zapratite Manuelu Košević na njenom Instagram profilu ovdje.
Zapratite Manuelu Košević na njenom Linkedin profilu ovdje.
