Search
By
Snježana Bahtijari jedna je od onih žena koje zrače iskustvom, znanjem i nekom tihom sigurnošću da je sve moguće, uz pravu dozu mudrosti, strasti i empatije. Kao savjetnica za strateško komuniciranje i održivost te dugogodišnja direktorica marketinga, komunikacija i društvene odgovornosti u Ericssonu Nikoli Tesli, Snježana je desetljećima bila u središtu važnih promjena i odluka. No, ono što je kroz godine postalo njezin pravi poziv jest mentoriranje.
Povodom predstavljanja njezine knjige Mentorica, razgovarali smo o tome kako prepoznati dobru mentoricu, ili mentora, u životu, što znači odgovorno vodstvo u današnjem svijetu, i zašto je važno s vremena na vrijeme zastati, preispitati se i naučiti iz vlastitih pogrešaka. Kroz knjigu, Snježana dijeli samo savjete i otvara vrata u svijet stvarnih iskustava, situacija i odnosa koji nas oblikuju. Kao i u svemu što radi, i u ovoj knjizi osjeća se njezin topao, ali odlučan ton, onaj koji istodobno potiče, inspirira i podsjeća da rast počinje onda kad odlučimo preuzeti odgovornost za sebe i druge.
Što Vas je potaknulo da napišete Mentoricu? Je li to bila želja da podijelite iskustva ili potreba da ohrabrite druge na rast?
Knjiga Mentorica je moj komunikacijski most znanja prema drugim ljudima, most koji spaja i daje priliku za učenje i rast. Sredinom 2022. godine nakon uspješne poslovne karijere odlučila sam okrenuti novu stranicu u životu te otići iz kompanije u kojoj sam ostvarila najveće uspjehe i ugradila svoj doprinos. Knjiga Mentorica mi se u tom trenutku učinila kao dobar medij za prijenos znanja koje sam godinama skupljala. Željela sam dio svog unutarnjeg svijeta naučenih lekcija, zaključaka i preporuka, savjeta i razmišljanja najprije podijeliti pišući tjedne BizBlogove Mentorica na PoslovniFM-u. Zatim i u knjizi. Kada sam o toj ideji popričala s Darkom Bukovićem, vlasnikom PoslovniFM-a, on je bez puno premišljanja rekao – izvrsno, imaš odriješene ruke, PoslovniFM stat će iza tog projekta. Darko je bezuvjetno dao velik poticaj testiranju ideja vezanih uz teme ove knjige kao i odnosa čitatelja prema njima. Dao mi je priliku da dobijem kvalitetan uvid u njihova očekivanja kao i u interes za pojedine teme. Ujedno, tijekom tog pripremnog razdoblja odredila sam i pristup temi mentorstva s pozicije interesa potencijalnih mentija i mentijki ili mentorica i mentora. Upravo na valu povratnih informacija čitatelja, knjigu sam koncipirala u tri cjeline.
U prvoj cjelini komunikaciji pristupam sa stajališta njezine važnosti i utjecaja u poslovnom svijetu. Izborom tema pozicioniram čovjeka u srž nekog komunikacijskog procesa s kojim se poslovni ljudi često susreću. Često to nisu teme o kojima se uči, nego one koje sami naučimo jer nam se dogodi život. Nadalje, određujem komunikacijski utjecaj na važne sastavnice našeg osobnog razvoja i karijere, koje nerijetko, u svojoj specijalizaciji za neki konkretni posao, zanemarujemo.
U drugoj cjelini pišem o osam savjeta koji poput malog ali snažnog reflektora osvjetljavaju neke važne aspekte međuljudskih odnosa koji su, iz mog iskustva, ključna upravljačka i suradnička poluga u poslovanju ali i u razvoju osobnih i profesionalnih znanja i vještina. I ovise o kvalitetnoj komunikaciji.
U trećoj cjelini su priče sudionika, svjedoka ili zagovornika transformativnog potencijala mentorskih odnosa koji je značajno utjecao na njihov osobni i profesionalni razvoj. Poveznica svih tema važnih za mentoriranje je komunikacija.
U knjizi često spominjete važnost autentičnosti u vođenju. Kako ju njegujete u svijetu koji često potiče prilagođavanje?
Istina, danas je malo autentičnih lidera koji su uzor drugima. Puno je lakše kopirati i prilagođavati svoj način upravljanja organizacijom i ljudima, nego djelovati kao autentični lider koji se izdvaja svojim načinom rada i odnosa prema drugima što ljudi cijene, slijede i poštuju. Neki će reći da je razlog velikog broja slično bezličnih osoba koje se vole zvati liderima, a zapravo su menadžeri koji organiziraju neki proces ili posao, u obrazovnom sustavu, društvenim odnosima, ili u davanju prevelike važnosti domenskim znanjima u odnosu na horizontalno povezivanje znanja iz različitih područja. Ja mislim da odgovor, uz sve navedeno, treba tražiti i u svojstvima lidera – njihovim vrijednostima i inegritetu. Autentični lideri, uz znanje i sposobnost, moraju biti primjeri promjena koje očekuju od drugih te moraju imati socijalnu i emocionalnu inteligenciju. Srce na pravom mjestu. Oni poput žarulje svijetle u okruženju. Međutim, da bi bilo više takvih ljudi, naše društvo se mora promijeniti. Trebamo mladima primjerom svjedočiti vizionarstvo kako bismo ih privukli i osnažili da zajedno možemo posegnuti za zvijezdama.
Kako izgleda idealni mentorski odnos po Vama? Što je najvažnije da bi on bio uspješan i obostrano koristan?
Riječ je o odnosu u kojem se obje strane, mentorica i mentijka, međusobno podržavaju i razvijaju, prenose znanje, vjeruju jedna drugoj, kvalitetno komuniciraju pri čemu slušaju i čuju drugu stranu, ulažu svoj trud i vrijeme, donose smislene i dugoročno poticajne promjene s jasnim i dogovorenim ciljevima u radu te razvoju i upravljanju vlastitom karijerom. I što je najvažnije – rastu zajedno. Takvi odnosi zasnivaju se na povjerenju, uvažavanju i međusobnom razumijaevanju. Ključ idealnog mentorskog odnosa je u kvalitetnoj komunikaciji. Bez obzira na teme ili interese, potrebna je velika mudrost, empatija, znanje i prilagodljivost da bi se uspostavili kvalitetni komunikacijski procesi koji povezuju različite generacije.
Radili ste s mnogim stručnjacima i timovima. Postoji li neki trenutak iz Vaše karijere koji je posebno oblikovao Vaš mentorski pristup?
Mislim da me najviše oblikovala moja strast u komuniciranju, stalna potreba da učim i ulazim u nova područja te moja želja da kroz rad i suradnju pozitivno utječem na druge ljude. Uvijek sam znala kolika je važnost komunikacija za sve što čovjek radi. Od svojih suradnica i suradnika sam tražila da razmišljaju izvan kućica, da vide veliku sliku i da budu kreativni. Te sam osobine i kod sebe razvijala stalno smišljajući nove inovativne projekte i motivirajući ljude da u njima sudjeluju te da uživamo u zajedničkom uspjehu. Kao što sam u praksi gledala kako se ljudi razvijaju i rastu sudjelujući u tim projektima, jednako sam svjedočila napretku i razvoju mojih mentijki i mentija. Za svoj bi mentorski pristup rekla da je autentičan s obzirom na veliko iskustvo rada s brojnim mentijkama i mentijima. Istodobno, moj je pristup univerzalano primjenjiv kada je riječ o područjima koja kroz rad obuhvaćamao, a važna su za osobni razvoj i karijeru.
Dugo ste u središtu ICT-industrije, ali i svijeta održivosti. Kako danas gledate na povezanost održivog razvoja i osobnog vodstva?
Za mene su održivost i liderstvo jako povezani i međuovisni, rekla bih da su dvije strane iste medalje. Nema održivosti bez snažnih lidera, niti lidera s integritetom bez uporišta u održivom razvoju. Ključna je poveznica naša briga za buduće generacije i naš planet – što ćemo ostaviti našoj djeci i unucima. Mislim da je za taj ultimativan zadatak najvažnije osobno vodstvo i konkretan doprinos. Ne priče i lijepe želje, nego konkretan rad i rezultati. Svojim primjerom.
Kažete da su greške neizbježan dio učenja. Možete li s nama podijeliti jednu svoju grešku koja Vas je najviše naučila?
Prije dvadesetak godina krivo sam procijenila suradnika koji je trebao odraditi jedan mali, tehnički dio posla u velikom i važnom projektu. Problem je bio što taj dio posla ja nisam osobno kontrolirala jer mi je to područje bilo potpuno nepoznato pa sam povjerenje dala osobi koja je u tome bila stručna. Nažalost, kolega je tu mrvicu od posla tako nonšalantno i neodgovorno odradio da je time ugrozio sve ono dobro i kvalitetno što su brojni drugi stručnjaci napravili, pa i cijeli projekt. Naučila sam da je kontrola kvalitete svih dijelova procesa i projekta nužna za miran san i konačnu uspješnu realizaciju. U budućnosti sam uspostavila sustav kontrole svih dijelova procesa, pomnije birala suradnike, a kolega iz ove priče više nikada nije dobio priliku u mom timu.
Mladi danas sve češće traže smisao i ravnotežu između karijere i života. Što biste im poručili, odakle krenuti kad ne znaš svoj smjer?
Ukratko – mladi trebaju, bez predrasuda, dati priliku starijima da im pomognu pa i kod izbora smjera razvoja karijere. Koliko god im se činilo da su superiorni u korištenju tehnologije i nevjerojatno brzi u klikanju po sučelju nekog uređaja, mladi ljudi su prilično inferiorni kada treba uobličiti svoje ideje, komunicirati s drugima ili realizirati neki projekt. Tada do izražaja dolazi njihova nesigurnost i nedostatak iskustva. U prevladavanju tih prepreka, mentorica je izvrsno rješenje. U knjizi navodim važnost mentora ili mentorice za osobni razvoj pa i biranje smjera i razvoja vlastite karijere, primjere ljudi koji su bili izvrsni stručnjaci, ali loši menadžeri. Iskusna mentorica bit će najbolji saveznik u osvještavanju mladih ljudi o njihovim potencijalima i sposobnostima u odnosu na ambicije i karijerni put, a da zadrže potrebnu i željenu ravnotežu privatnog i poslovnog. Ponekad taj pogled izvana može biti neugodan pa i otrežnjujući. Dogodi se da naš materijal nije dovoljno kvaltetan za alpinistički put na Himalaje, ali može biti savršen za šetnju na Sljeme pri čemu osjećamo sreću i zadovoljstvo. Ne moramo osvojiti Mount Everest niti biti u društvu vrhunskih alpinista koji dogovaraju put na Kilimanđaro. Možda je naša sreća puno bliže, među prijateljima i obitelji s kojima šećemo po Bundeku. Takve teme su važne u mentorskom odnosu pa je moja preporuka mladim ljudima – pronađite dobrog mentora ili mentoricu. Pametni ljudi svugdje po svijetu već ih imaju.
Koji je trenutak u Vašoj karijeri bio onaj "aha” kada ste shvatili da želite postati mentorica?
Ne bih rekla da je postojao jedan trenutak. Prije bih rekla da se radilo o životnom sazrijevanju i razumijevanju vlastitih sposobnosti i potencijala. U životu sam realizirala stotine projekata od kojih su neki bilo jako važni i uključivali su veliki broj sudionika iz kompanije i izvan nje. Što sam bila iskusnija u vođenju ljudi, projekata i organizacije, to sam bolje razumijevala vastite snage. Jedna je sigurno bila moj komunikacijski potencijal i utjecaj na druge ljude u smislu stvaranja okruženja u kojima se oni razvijaju i osposobljavaju za još veće zadatke. U početku sam mislila da je tako i s drugim ljudima, da je njihov utjecaj na druge jednako moćan. Život me naučio da sam, zapravo, tom sposobnošću blagoslovljena te da kao komunikacijski most znanja mogu činiti dobre stvari i pomoći drugim ljudima. Mentorstvo za mene nije posao, to je moje poslanje koje živim oduvijek. Korak prema formalizaciji tog utjecaja dogodilo se prije desteak godina kada sam u Ani Gruden, vlasnici i urednici Zaposlene, časopisa za poslovne žene, pronašla saveznicu za pozicioniranje mentorstva kao oblika povezivanja i osnaživanja prvenstveno žena. U njezinom programu Mentoriranje kao oblik networkinga među ženama, dosada je sudjelovalo 250 žena, što je najbolji dokaz koliko je važna podrška druge osobe za naš razvoj. Posebno ukoliko ih ta druga osoba inspirira i uz nju bolje razumiju svoje snage i slabosti za život koji bi željeli živjeti. Imaju uzor. Time dižu razinu spremnosti i sposobnosti u poslovnim, radnim ili životnim izazovima.
I za kraj, što biste danas poručili svojoj mlađoj verziji sebe, onoj koja je tek započinjala svoj profesionalni put?
Nikada nemoj rezati materijal prema uputama drugih koji ne znaju tvoje mjere niti tvoj potencijal. Sama dva put mjeri, jednom reži, tada ćeš biti sigurna da možeš sašiti najljepšu haljinu koja tebi odgovara. Ako krivo odrežeš, odgovornost je tvoja.
FOTOGRAFIJE: Ines Novković
