Search
By
Kod dr. Sergee Muškić zanimljiv je način na koji dentalnu medicinu promatra kao cjelinu. U svom radu ne polazi samo od konkretnog problema, već pokušava razumjeti osobu, njezine navike, potrebe i odnos prema vlastitom zdravlju. Holistički pristup kod nje nije deklaracija, već način na koji promišlja i radi, a u tome je prati i cijeli tim od prvog razgovora s pacijentom do prostora u kojem se taj odnos odvija.
Jednaku važnost polaže na edukaciju kako pacijenta učiniti aktivnim sudionikom u brizi o vlastitom zdravlju, a ne samo nekim tko dolazi riješiti problem. Isti način razmišljanja prepoznaje se i u prostoru ordinacije. Ona nije zamišljena samo kao funkcionalno mjesto, već kao okruženje u kojem svoje mjesto imaju i umjetnost i estetika. Radovi umjetnika postaju dio prostora, ali i dio iskustva koje želi stvoriti za svoje pacijente.
Upravo taj spoj stručnosti, promišljanja i osobnog senzibiliteta čini njezin pristup zanimljivim i izvan same dentalne medicine. O tome, ali i o tome kako se zdravlje, estetika, prostor i umjetnost mogu susresti u svakodnevnom radu, razgovaramo sa doktoricom Sergeom Muškić.
Kada si počela dentalnu medicinu promatrati šire od samog liječenja?
Moj holistički pristup počeo se prirodno oblikovati kroz rad s onim najosjetljivijima - djecom. Kada dijete uđe u ordinaciju, vi ne liječite samo jedan zub; vi radite s njegovim emocijama, strahovima i cijelim obiteljskim sustavom koji je u pratnji. Tada shvatite da je dentalna medicina puno šira od samog zahvata. Taj se uvid savršeno povezao s mojim osobnim doživljajem svijeta – vjerujem da smo svi mi dio prirode i da zdravlje dolazi iz ravnoteže. Liječiti cjelovito za mene znači prepoznati tu poveznicu i vratiti pacijenta u balans.
Što ti je važno razumjeti o pacijentu prije nego što doneseš odluku o terapiji?
Idealan plan terapije na papiru ne vrijedi ništa ako je neostvariv za pacijenta – bilo financijski, vremenski ili emocionalno. Moja uloga nije nametnuti 'savršeno' rješenje, već aktivno slušati i prepoznati što je pacijentu doista važno. Je li to trenutačno rješavanje boli, dugoročna estetika ili samo svladavanje straha? Kada prepoznam njihov prioritet, spajam struku s njihovim mogućnostima i kreiram plan u fazama. Tako pacijent osjeća da drži kontrolu nad svojim liječenjem, a zdravlje se vraća u njegovom ritmu, bez pritiska.
Koliko je ono što savjetuješ pacijentima dio načina na koji i sama živiš?
Za mene je to potpuno neodvojivo. Ne možete pacijentima uvjerljivo savjetovati cjelovit pristup zdravlju, važnost prevencije i suživot s prirodom ako sami ne živite te vrijednosti. Sve što preporučujem u ordinaciji, od svjesnog smanjenja stresa, prirodnih izbora u prehrani, do razumijevanja da je tijelo cjelina povezana s umom, dio je moje svakodnevice. Moja ljubav prema prirodi i ravnoteži nije teorija koju oblačim s kutom, to je moj način života. Pacijenti, a posebno djeca, to osjete. Autentičnost stvara povjerenje, a bez povjerenja nema uspješne terapije. Kada kroz vlastito iskustvo naučite slušati te poruke i vraćati se prirodi i sebi, tek tada možete istinski voditi i pacijenta. Zato pacijentima ne nudim samo 'popravak', već ih usmjeravam kako da kroz osvještavanje stanja nađu svoj put natrag prema zdravlju.
Koliko je stalna edukacija važna u tvom radu, i odnosi li se ona samo na struku ili i na ono što se događa izvan nje?
Edukacija u našoj struci je neophodna, ali za mene ona ima dvostruku važnost. Prva je klinička, pratiti korak s tehnologijom i znanošću naša je dužnost. No, ona šira, jednako važna edukacija odnosi se na razumijevanje čovjeka. Istinska edukacija u radu s ljudima znači naučiti kako stručno znanje prevesti na jezik empatije. Kada educiram pacijenta, a posebno roditelje i djecu, ne prenosim im samo suhoparne upute. Učim ih kako da razumiju signale svog tijela, prepoznaju uzroke problema i preuzmu odgovornost za svoj put prema zdravlju. Najvrjednija edukacija je ona koja je primjenjiva u životu - ona koja pacijenta transformira iz pasivnog promatrača u aktivnog partnera u liječenju.
Kako zajedno s timom gradiš odnos u kojem se pacijent osjeća sigurno i uključeno?
Uigran tim je temelj sigurnosti. Kada tim diše istim, smirenim ritmom, pacijent podsvjesno preuzima taj mir. Asistentica je ključni stup te sigurnosti jer drži emotivni prostor - toplim prijemom i umirujućim pogledom briše strah kod djece i roditelja. Naš sklad šalje poruku da je pacijent siguran i uključen u svaki korak povezivanja.
Gdje se za tebe susreću zdravlje i estetika?
Za mene se zdravlje i estetika oduvijek prirodno spajaju u radosnom, iskrenom osmijehu. Kada je riječ o samoj ordinaciji, moja je vizija stvoriti prostor oblikovan prirodnim elementima, mirisima, mekoćom i mirom. Nošeni tom idejom, iz klasičnih bijelih kuta prešli smo u uniforme u bojama koje su nama ugodne za rad, a pacijentima djeluju simpatično i pristupačno. Mi smo oni koji dočekuju ljude; kada smo mi unutar tih zidova ugodno odjeveni, opušteni i sretni, ta se energija trenutno prelijeva na svakoga tko uđe. Moje biće najljepše stvara i iscjeljuje kada je u suživotu s prirodom, a tako toplo i promišljeno okruženje našim pacijentima, posebno onim najmlađima, pruža zagrljaj sigurnosti i prije nego što sjednu na stolac.
Kada si počela razmišljati o ordinaciji kao prostoru koji treba imati vlastiti karakter?
O ordinaciji kao prostoru s vlastitim karakterom počela sam razmišljati onog trenutka kada sam shvatila da pacijenti, a posebno djeca, ne reagiraju samo na mene, već na energiju cijele prostorije. Doživjela sam i sama kako prostor koji ima dušu - toplinu, miris i elemente prirode - odmah opušta ramena i otvara srce. Htjela sam stvoriti prostor koji ima karakter sigurnog utočišta, a ne medicinske ustanove. Tu je u moj život došao moj partner koji je svojom snagom da izvede moje želje i kreacije ,osim slikama koje sam stvara i krase naše zidove uvelike sudjelovao u energiji i estetici prostora. Taj karakter ordinacije nismo izgradili samo namještajem, već našom energijom. Kada moj tim i ja unutar tih zidova radimo s radošću, prostor oživi i pacijentima šalje poruku: Ovdje si siguran, ovdje te čujemo, vidimo i razumijemo.
Kako biraš umjetničke radove koji postaju dio prostora u kojem radiš?
Radove za svoj prostor biram isključivo srcem i intuicijom, tražeći u njima život i prirodu. Ptice su moja fascinacija...visine, široki pogled, jato koje leti u fomaciji “Jedno” autora Branimira Lončarevića. Svaki komad ima svoju priču - od drvenih skulptura koje sam naručila kako bi unijele toplinu i energiju šume, do slika mog partnera u koje se redovito zaljubim. Posebno mjesto ima diptih ruku koji za mene ima duboko, višeznačno značenje u dentalnoj medicini. To su ruke koje stvaraju, ruke koje pružaju sigurnost i ruke koje iscjeljuju. Biram djela koja imaju dušu jer vjerujem da ta autentična energija prostora tiho komunicira s pacijentima, unoseći mir i osjećaj topline.
Postoji li neki umjetnički rad koji ti je posebno blizak i koji je pronašao svoje mjesto u ordinaciji?
Moj najdraži dio ordinacije je moj zid, oslikan po mojoj želji da me svakoga dana podsjeća na jednu posebnu šumu i zalazak sunca kroz nju. To je prostor u kojem radim svaki dan i taj prizor je moja energetska hrana. On me u trenucima umora trenutno vraća prirodi i tom, za mene, doista magičnom mjestu. Kada pacijenti sjednu u ordinaciju, oni ne gledaju u hladan zid, već u moju oazu mira. Taj zid nije samo dekoracija; on je vizualno sidro koje u prostor unosi toplinu, duboku povezanost s prirodom i mir koji se s mene i mog tima nesvjesno prelijeva na svakog pacijenta.
Jesmo li danas opsjednuti zdravljem ili ga zapravo premalo razumijemo?
Danas se u ordinaciji ne susrećem samo s pacijentom, već i s brdom kontradiktornih informacija koje su donijeli s Googlea. Pacijenti često dolaze u velikom strahu i tjeskobi jer su preplavljeni dijagnozama s interneta, fokusirajući se na tehničke detalje, dok im izmiče šira slika zdravlja ,posebice je naglašeno sa djecom. Moja uloga nije osuditi to istraživanje, već smiriti tu tjeskobu i prevesti informacije na jezik razumijevanja. Vraćam ih korak unatrag, prema prirodi i intuiciji. Učim ih da oralno zdravlje ne ovisi o savršenom proizvodu s interneta, već o cjelokupnom balansu - miru kod kuće, prehrani i slušanju stvarnih signala. Uvijek naglašavam redovne kontrole, posebice upute roditeljima u higijenu djece s obzirom su kod njih stalne promjene kroz rast i razvoj.
FOTOGRAFIJE: Miho Skvrce
