Search
By
Fotografija: Viktor Jurić
Antonija Bucić, modna je dizajnerica i edukatorica koja trenutačno izrađuje svoju diplomsku kolekciju na smjeru Modni dizajn Tekstilno-tehnološkog fakulteta. Uz studij je nakon završenog sveučilišnog preddiplomskog obrazovanja počela predavati na privatnoj akademiji „United Pop“ kolegije Fashion Illustrator, Fashion Designer i Collection Designer. Uz to radi kao freelance modna dizajnerica, između ostalog i za brend Bomber Clothing. 2021. godine proglašena je studentom generacije. Osvojila je Rektorovu nagradu te drugo mjesto 2023. godine na DA!Festivalu kao i treće mjesto na DA! Festivalu ove godine. Svoju prvu prepoznatljiviju održivu kolekciju „Not your grandmother´s lace“ kreirala je u sklopu kolegija „Modni dizajn – Kolekcija I“ pod mentorstvom profesorice Jasminke Končić i asistenta Duje Kodžomana. Kolekcija je u potpunosti izrađena od tekstilnog otpada poput hekleraja, heklanih zavjesa, pokrivača, tabletića i drugih materijala nabavljenih u grupi „Sharing is caring“. Interes prema održivoj modi pokazuje već pri izradi svog Završnog rada, prilikom čega izrađuje vlastita prirodna bojila te od starih plahti izrađuje odjevne predmete.
Na A Sustainable Fashion Soirée, Spring 2024 izložit će svoje konceptualne odjevne predmete iz „Not your grandmother´s lace“ kolekcije te prepustiti odjevne komade svojeg ormara nekom drugom.
Kada se razvila tvoja ljubav prema modnom dizajnu?
AB: Ljubav prema modnom dizajnu razvila se sasvim slučajno - tek na fakultetu. Oduvijek sam bila dobra učenica, završila sam jezičnu gimnaziju te sam isprva htjela upisati arhitekturu. Završila sam godinu dana na ekonomiji, gdje se nisam pronašla jer sam shvatila kako ipak želim nešto kreativnije. Tada sam često nosila revije i odrađivala photoshoot-inge i u meni se probudilo zanimanje za modni dizajn. U razgovoru s prijateljicom koja je studirala modni dizajn odlučila sam se upisati na Tekstilno-tehnološki fakultet bez ikakvih očekivanja. To je bio period u životu kada sam samo htjela raditi nešto kreativno i ispostavilo se da je ovo pravi put jer uistinu obožavam ovu struku i sve povezano s njome.
Koje su najveće prednosti, ali i prepreke, modnog dizajna?
AB: Za mene su najveće prednosti sloboda u kreativnom izražavanju, konstantno učenje i dinamika. Modni dizajn je spoj kreativnosti i cijelog tehničkog aspekta koji je vrlo često zanemaren u društvu kada se priča o modi, ali on je itekako bitan i postoji. Za mene je to velika prednost zato što sam kreativna, a opet s druge strane volim praktičnost i funkcionalnost. Modni dizajn nudi spoj obje strane u kojem se ne mora zanemariti ta ljudska kreativnost što vrlo često mnogi drugi poslovi ne traže od nas. Prepreke bi bile to da se teško probiti na tržištu prepunom konkurencije, veliki presing i ubrzan tempo. Tržište je jednostavno zasićeno mnogim dizajnerima i brendovima. Jako se teško istaknuti u takvoj okolini i mislim da je zato potrebna vlastita priča.
Koliko se tvoj osobni stil razlikuje od tvog stvaralaštva, a gdje se preklapa?
AB: Moje dosadašnje stvaralaštvo povezivalo se uglavnom za stvaranje modnih kolekcija na fakultetu. Takve kolekcije moraju biti konceptualne i drugačije. Zanimaju me razne teme. Kroz svoj rad propitkivala sam različite teme koje su ponekad laicima neshvatljive. Odnosno, za potpuno shvaćanje bi svi trebali pročitati moja istraživanja i koncepte u koje se cijela predam, jer volim učiti i istraživati.
S druge strane, moj osobni stil je spoj svega i svačega i uglavnom se vezuje za raspoloženje, ali rekla bih da volim streetstyle, vječne klasike, zanimljive/drugačije komade i šešire. Upravo taj segment vječnih klasika je preklapanje s mojim stvaralaštvom, jer su najčešće moji početni vizuali za kreiranje npr. obična muška košulja ili hlače ravnog kroja. Svoj stil još izgrađujem, ali definitivno sam shvatila što mi se ne sviđa odnosno u čemu se ne osjećam dobro, pa takve komade odjeće uklanjam iz ormara.
Kako je počela ljubav prema secondhand odjeći i održivoj modi?
AB: Čitala sam dosta o problemima modne industrije i njezinog negativnog utjecaja na okoliš, zatim se sve više informirala i na kraju donijela zaključak kako svi mi, pojedinci, moramo biti uključeni u rat protiv brze mode. Dolaskom na fakultet, otkrila sam kako Zagreb nudi nekolicinu zanimljivih secondhand trgovina i zavoljela lutanje po njima, pronalaženje posebnih komada kojih u “običnim” trgovinama nema. Tako je počela moja ljubav upravo prema takvim komadima i radosna sam što mogu reći kako sam utjecala i na svoje prijateljice u tom pogledu. Sve više njih ide u secondhand trgovine i obožavaju to.
Samim time što sam zavoljela secondhand odjeću javila se i moja ljubav prema održivosti. Smatram da bi kao modna dizajnerica morala ići u tom pravcu. Tu pronalazim svoju strast i znam da činim dobro i da nije samo sve zbog profita zbog kojeg su velike korporacije uništile dijelove naše planete. Drago mi je da se sve više apelira na ovaj problem i da su ljudi osvješteniji.
Kako biraš koje odjevne predmete izložiti na A Sustainable Fashion Soirée, Spring 2024 i postoji li neki poseban kriterij kojeg se držiš pri odabiru?
AB: Izlažem odjevne predmete iz svoje kolekcije „Not your grandmother´s lace“ koji su nastali reciklažom. U kolekciji postoje komadi izrađeni od materijala starih preko 30 godina, komadi od hekleraja, odbačenih heklanih zavjesa i ostalog.
Uz kolekciju sam odabrala neke odjevne predmete za prodaju. Vodila sam se principom ako ovo nisam obukla ove godine, neću ni sljedeće. Izlažem neke očuvane komade koji su mi mali i ne čekam više da smršavim za njih. Isto tako imam par stvari koje jako volim, ali mislim da predstavljaju neku prošlu verziju mene i zato je možda bolje da ih netko nosi kome trenutno odgovaraju.
Možeš li nam ispričati priču iza nekog od vaših najdražih komada koji ćete izložiti na A Sustainable Fashion Soirée, Spring 2024?
AB: Jedan od najdražih komada iz kolekcije je jakna s Bogorodicom. Kada sam prikupljala hekleraj iz grupe Sharing is caring, završila sam u svom malom stanu s vrećicama punim hekleraja i u tom moru tabletića, stolnjaka, zavjesa i ostalog izvukla sam heklanu sliku Bogorodice. Otišla sam na fakultet, izvukla Bogorodicu i rekla profesorici da sam doživjela ukazanje. Obje smo se složile da ju moram staviti na neki predmet i tako sam dizajnirala tu jaknu. Cijela jakna je napravljena od malih jastučića koje simboliziraju upravo to kako su nekada preko jastuka u dnevnom boravku stajali komadi hekleraja, a povezani su metalnim ringovima, jer su se ringovi nosili kao pojas na odjeći 80ih i 90ih.
Fotografija: Vanja Šolin
Kako održavaš odjeću, imaš li savjet za dugovječnost i kvalitetu odjeće koji bi rado podijelila s čitateljima?
AB: Odjeću perem prema uputama na etiketi. Savjetovala bih svima da se drže toga. Također, koristiti ocat umjesto omekšivača, ako je moguće. Odjeću popravljati umjesto bacanja.
Kakve su tvoje shopping navike? Po kojem kriteriju biraš odjeću? Koja je glavna misao kojom se vodiš pri odabiru?
AB: Idem jako rijetko u shopping, skoro isključivo kada trebam nešto. Najčešće idem prvo u secondhand trgovine, a ako ne nađem tamo što trebam, odlazim u shopping centre. Smatram da je u redu kupovati po shopping centrima, ali ne u enormnim količinama. Recimo, ne kupujte još jednu bijelu majicu kad ih doma imate već pet. Ponekad naručim nešto online, ali to su stvarno rijetki slučajevi.
Kada kupujem zapitam se par pitanja i onda odlučim za kupovinu. Prvo se pitam trebam li ovo uistinu i imam li nešto slično doma? Sviđa li mi se predmet zapravo toliko i jesam li to zaista ja? Pod treće gledam kvalitetu – s obzirom na svoju struku, mogu procijeniti je li nešto dobar materijal ili ne, kakvi su šavovi i slično. Mislim da je za pametnu kupnju potrebno jako dobro poznavati sebe, svoje navike i želje.
Koji je tvoj najdraži secondhand komad odjeće? Ispričaj nam tu priču…
AB: Uf, jako dobro pitanje. Imam jako puno komada iz secondhanda koje obožavam. Izdvojila bih jednu crno bijelu haljinu s buvljaka koju sam kupila prije dvije godine. Trenutak kada sam izvukla tu haljinu u mnoštvu drugih mi je bio „Ajme, predivna je, baš za Pariz.“. Haljina je retro stila, crno bijela s remenom i ima jastučiće na ramenima. Uvijek za nju kažem da mi je donijela sreću, jer sam baš nakon toga išla u Pariz. Tako da se uvijek sjetim “Aha! ” trenutka u kojem prvo sam imala haljinu, a zatim i Pariz.
Sezona je proljetnog čišćenja ormara, koji je jedan savjet koji ti pomaže održavati organiziranost i preglednost ormara?
AB: Obožavam proljetna čišćenja općenito. Jako se volim rješavati svega što mi je nepotrebno i stvarati prostor za nove stvari koje mi trenutno više odgovaraju. Inače sam jako uredna i organizirana pa tako i s time. Postavim si pitanja jesam li taj predmet nosila ove godine i odgovara li on i dalje mom stilu. Ostavljam stvari koje volim, ali ih trenutno možda ne želim nositi – dakle, imam i rubriku možda jednog dana, ali vrlo malo stvari u pitanju. Inače, cijeli ormar mi je složen po kategorijama. Odjeća na vješalicama je posložena prema bojama od najsvjetlijih prema najtamnijima. Iznad crne odjeće sam si nabavila čak i lampu za ormare da bolje vidim stvari. Jako volim organizacijske alate za ormare, koristim ih za odjeću i torbice, mislim da uvelike olakšavaju preglednost.
Jedva čekamo vidjeti Antonijin rad i odjevnu selekciju na A Sustainable Fashion Soirée, Spring 2024 18.4.!
FOTOGRAFIJA Ustupila Antonija Bucić
LINKOVI
Zapratite Antoniju Bucić na njenom Instagram profilu ovdje.
Zapratite Antoniju Bucić na njenom ReStyloh profilu ovdje.
