Zelda Vrdoljak- Redefiniranje poslovanja kroz kreativnost, atmosferu i autentičnost

Zelda Vrdoljak stoji iza nekih od najvidljivijih i najupečatljivijih festivala, brendova i kampanja u regiji. Od Peperminta do A’MARIE, od Weekenda do The Soul Edita – njezin profesionalni put pokazuje da kreativnost nije rezervirana samo za umjetnost, već može biti ključni alat u građenju identiteta, zajedništva i osobnog balansa. Kroz projekte poput The Soul Edita , ona nas podsjeća da je umjetnost puno više od estetike – ona je alat za dublje povezivanje, smislenije poslovanje i kvalitetnije življenje. Zelda se usmjerava na dublja pitanja: kako stvarati projekte koji traju, kako estetiku koristiti kao jezik, a ne samo kao ukras, i zašto je možda upravo umjetnost – novi oblik poslovne strategije.

Kada se osvrneš na svoj profesionalni put, vidiš li sebe više kao kreativnu strateginju, kustosicu iskustava ili arhitekticu emocija?

Zapravo, najbliže istini je neka kombinacija svega toga. Iza svake strategije koju sam gradila uvijek je bila emocija. Iza svakog iskustva koje sam kurirala – neka priča. Nikad nisam doživljavala kreativnost kao nešto rezervirano za umjetnike – za mene je to alat kojim gradimo odnose, uvide, identitete. I ako bih smjela izabrati jednu riječ – možda bi to bila prevoditeljica. Voljela bih prevodti ideje u iskustva i osjećaje u forme.

Atmosfera koju gradiš kroz projekt The Soul Edit djeluje gotovo kao umjetnički prostor – pažljivo komponiran, a istovremeno nenametljiv. Koliko ti je važno kroz projekt ne samo komunicirati poruke, nego stvarati osjećaj?

Osjećaj je sve. Željela sam stvoriti prostor koji te ne poziva da budeš bolja verzija sebe, nego mekša, prisutnija, istinitija. U vremenu u kojem se stalno traži “više” – brzine, učinka, rezultata – meni je bilo važno stvoriti nešto što traži “dublje”. Atmosfera je taj kanal. I ona nije dodatak – ona je sama poruka.

U tvojim projektima estetika i atmosfera imaju ključnu ulogu – ne djeluju kao dodatak, nego kao dio same strategije. Je li to svjesna poslovna odluka, ili ti takav pristup jednostavno prirodno dolazi kad gradiš neki projekt?

Estetika mi nikad nije bila ukras – uvijek je bila jezik. Naučila sam kroz godine da ljudi ne pamte točne riječi ni točne boje, ali pamte kako su se negdje osjećali. A atmosfera – to je ono što stvaraš pažnjom, ne budžetom. Tako da da, prirodno mi dolazi, ali danas je to i vrlo svjesna odluka. Jer znam koliko suptilne stvari imaju moć oblikovati duboke dojmove.

Cijeli The Soul Edit prožet je tim principom — od izbora prostora i dizajna, preko muzike koja mi je izuzetno važna u životu  i hrane, do samog predavanja. Sve je kurirano s pažnjom, jer vjerujem da ono što nas okružuje suptilno oblikuje kako se osjećamo.

Mnogo se govori o ciljevima i mjerljivim rezultatima, ali rijetko o onome što projekt čini živim – osjećaju, atmosferi, povezanosti među ljudima. Kako ta dimenzija utječe na to koje projekte danas biraš, i što ti mora “kliknuti” da bi rekla da?

Moram osjetiti iskru. Ne mora sve biti definirano, ali mora imati neku iskru i iskrenost. Pitanje koje danas sebi postavljam kad mi dođe nova ideja ili upit za suradnju nije “što ću iz toga dobiti”, nego “kako će se ljudi zbog ovoga osjećati?” Jako mi je važno da se svaka suradnja koju The Soul Edit ostvari nadograđuje iskustvo koje stvaramo.

Brendovi i projekti koji ostaju u sjećanju često imaju ‘ono nešto’ – atmosferu, suptilnu emociju. Kako ti gradiš to ‘nešto’ u projektima?

Pristupam projektu s puno pažnje i posvetim se svakom detalju. I moram priznati uživam u tome. Trudim se svjesno graditi svaki detalj  – od fonta do mirisa u prostoru, muzike, ali i kroz odnose s ljudima koji to stvaraju. Često kreiram moodboard za emociju, ne samo za estetiku. Postižem to i playlistom napravljenom baš za određenu priliku. Jer kad znaš kako želiš da se netko osjeća – lakše ti je sve drugo posložiti oko toga.

U današnjem poslovnom okruženju često je naglasak na funkcionalnosti, brzini i učinkovitosti. Ti pak promoviraš senzibilnost, sporiji ritam i dublji pristup. Je li to tvoj odgovor na trenutnu dinamiku, ili smatraš da je to temelj nove poslovne paradigme?

Mislim da je to već dugo potreban korektiv, a sada i sve više ljudi to prepoznaje kao novi smjer. Ne radi se o bježanju od rezultata, nego o redefiniranju što je za nas rezultat. Ja biram ritam u kojem osjećam, ne samo proizvodim. I vjerujem da su projekti koji nastaju iz te osnove – dugoročno održiviji, ljudskiji i zapravo uspješniji.

The Soul Edit nosi u sebi i spiritualni ton, ali i strateški mindset. Kako te dvije sfere spajaš – postoji li granica između ‘umjetnosti življenja’ i poslovanja?

Za mene granice nema. Umjetnost življenja je ono što želimo podjeliti i usvojiti. I ne vidim zašto poslovanje ne bi moglo biti u skladu s tim vrijednostima.. The Soul Edit je zapravo pokušaj da se te dvije strane spoje – intuitivna i strukturirana.

Može li estetika postati alat poslovne diferencijacije – način na koji se brendovi ili projekti ističu u prepunom tržištu? Kako je koristiti na način koji ne sklizne u površnost, već stvara stvarnu vrijednost i dugoročnu prepoznatljivost?

Estetika je sigurno jedan od elemenata koji razlikuje dobre od loših brandova. No ono što ja tražim je da dolazi iz autentičnosti. Estetika koja pokušava “impresionirati” brzo izgubi snagu. Ali ona koja izražava suštinu, koja je u skladu s vrijednostima, postaje potpis.

Koliko ti je danas važno raditi s ljudima koji “osjećaju” – može li poslovni projekt uspjeti bez emocionalne rezonance među timom?

Ne kažem da ne može uspjeti, mogu naravno, ali kako ja uspjeh definiram i kao proces a ne samo rezultat za mene je jako bitno u kakvom timu radim. Za mene je suradnja kreativna kemija – moraš osjetiti ne samo što netko zna, nego i način na koji vibrira. Osjećaj među timom često je temelj svega.

Po tvom iskustvu, može li budućnost biznisa biti više poput umjetničkog procesa – vođena intuicijom, improvizacijom i osjećajem za formu?

Vjerujem da su mnogi uspješni biznisi vođeni intuicijom i donekle improvizacijom. Ne umanjujem značaj kvalitetne organizacije i procesa no promatram biznis kao stvaranje, i vjerujem da mnogi poduzetnici vide svoje poduhvate kao neke vrste njihovim djela, usudila bi se reći i umjetničkih djela.

Održivost postaje sve važnija u poslovanju i svakodnevnom životu. Koliko je važna za tebe osobno i kako je integriraš u svoj rad?

Ponekad se pitam kako smo kao društvo uopće došli do toga da održivost nije bila važna. Nadam se da je to bio samo trenutak u povjesti kad smo se izgubili i odvojili od prirode. Vjerujem da se vraćamo shvaćanju da smo dio svog okruženja i da jedino kako možemo ispravno stvarati je u skladu s tim istim okruženjem.

Baš zato ne želim stvarati nešto što izgori u tri dana – ni za mene, ni za ljude koji dođu. Zato gradim sporije, s više pažnje. I zato mi je važan osjećaj nakon – jer pravi dojmovi ostaju kad se sve drugo ugasi. Kada sam bila mala htjela sam ponekad promijeniti svijet. The Soul Edit je moje malo mijenjanje svijeta. Mali "fine tuning" svake osobe koja je tamo. 

FOTOGRAFIJE: The Soul Edit