Search
By
U današnjoj kolumni donosim razgovor s Petrom Nižetić Mastelić – svestranom kreativkom čiji rad pratim dugi niz godina, ali i osobom s kojom me vežu neki od najdražih projekata u mojoj karijeri. Petra je kroz godine ostavila trag u medijima, modi i fotografiji, a ono što je pritom ostalo dosljedno jest njezina autentičnost, topla energija i hrabrost da se ne prilagođava već slijedi svoj put. Ona je za mene uvijek bila primjer kako se može živjeti i stvarati u skladu sa sobom, bez potrebe za prilagodbom tuđim očekivanjima, a i ima odličan ukus za glazbu tako da je i to ogroman plus.
U ovom intervjuu pričamo o karijernim zaokretima, životu na selu, održivim navikama i malim stvarima koje čine razliku.
Uvijek otvaram s istim pitanjem, a to je: možeš li nam reći tko je Petra Nižetić Mastelić?
Nezahvalno je sebe opisivati, ali moji mi često znaju reći – djevojčica u tijelu žene. Uopće ne zvuči loše, tako da to potpisujem u nadi da se ta djevojčica u meni neće nikada ugasiti.
Tijekom karijere bavila si se mnogim poslovima – radila si kao voditeljica i novinarka, jedna si od prvih osoba koja je otvorila modni blog u Hrvatskoj, a sada se baviš fotografijom. Kako je tekao tvoj profesionalni put? Što te najviše oblikovalo?
Najviše me obilježila emisija Po ure torture koju sam radila s mojim dragim kolegama Marijanom Batinić i Teom Peričićem. Iako smo svo troje radili razne projekte nakon toga, ljudi i dan-danas kažu: “Evo one iz Po ure torture.” Dapače, nemam ništa protiv, jer evo i 25 godina nakon, bez zadrške mogu reći da je to najljepše razdoblje u mojem životu. Bili smo mladi, neopterećeni i sve smo radili iz čistog entuzijazma i iz srca. Nakon toga sam naizmjenično radila iza i ispred kamere, pa su tako Hrvatska uživo, Big Brother, Sexpresso, Robna kuća, Pun Pjat samo neki od televizijskih i web formata na kojima sam radila. Negdje u “rupama” od poslova sam diplomirala pravo u Splitu i završila master iz audiovizualne produkcije u Barceloni, za vrijeme kojeg sam pokrenula lifestyle blog Modakomoda. Fotografija je došla nekako spontano dok sam živjela u Americi. Tamo sam upisala studij fotografije na San Francisco City Collegeu i počela fotkati svoju djecu i prijatelje, a po povratku u Hrvatsku sam otvorila Modakomoda studio i sada se profesionalno bavim fotografijom.
Koji dio tvog sadašnjeg posla koji je vezan uz fotografiju i fotografiranje ti je najdraži?
Najdraže mi je što ne živim isključivo od fotografije, pa imam slobodu da mogu birati poslove i svakom se klijentu posvetiti s puno pažnje. Kreativni proces mi je oduvijek važan u svim poslovima koje sam u životu radila, pa tako i u fotografiji. Kroz fotografiju se pokušavam izraziti te spojiti ljubav za modu i dizajn.
Preselila si se iz Splita u Zagreb, pa u San Francisco, i sada si nazad u Dalmaciji – i to na selu kod Sinja. Zašto baš ta lokacija?
Čim sam upoznala svog supruga, počeli smo maštati o životu na selu. Nakon 7 godina Amerike i dvoje djece došli smo u Sinj, odakle je Frano, da isprobamo mirniji način života i pružimo djeci slobodnije i zdravije djetinjstvo. Neposredna blizina mog Splita, u kojem sam odrasla i gdje žive moji roditelji, definitivno je veliki plus. Za sada nam je lijepo ovdje, ali kako smo oboje nomadi u duši, sve su opcije u budućnosti otvorene.
Što najviše voliš raditi u privatno vrijeme?
Volim započeti dan s jogom i meditacijom. Imam puno hobija, a trenutačno su mi omiljeni vrtlarenje i sve što ima veze s kiselim tijestom.
Koje ti je omiljeno putovanje?
Teško pitanje. Rekla bih – ono koje tek dolazi. Visoko na bucket listi su Japan, Aljaska i Meksiko.
Omiljena knjiga?
Uvijek sam pod dojmom knjiga koje sam neposredno pročitala, a to su u ovom slučaju Putovanje zvano igra od Marka Babića i Voli me najviše na svijetu od Mire Furlan. Svaka je moćna na svoj način i obje su mi dale na razmišljanje dugo nakon čitanja.
Omiljena serija?
Twin Peaks od klasika, a pošto jako malo gledam televiziju, mogu nabrojati nekoliko novijih koje sam odgledala u posljednjih par godina: Big Little Lies, Euphoria i White Lotus.
Omiljeni koncert?
Ovo je slično kao s putovanjima – radujem se svakom sljedećem koncertu, ali ako baš moram izdvojiti, onda bi to bio Portishead u Barceloni (jedini koncert na kojem sam sama bila), Björk u San Franciscu i Luka u Tvornici. Radujem se i ovogodišnjem INmusicu, koji ima sjajan line-up, a najviše se veselim grupi Air.
Da možeš organizirati večeru s bilo koje četiri osobe na ovom svijetu, koje bi to bile – i zašto?
Ako ne moraju biti živuće, onda bi to bili David Lynch i Patti Smith, jer naprosto obožavam njihov umjetnički rad i energiju, a i jednom sam nabasala na njihov intervju "jedan na jedan" koji me oduševio. Treći je moj pokojni dida Vinko, kojeg nikad nisam upoznala, i evo, nek četvrti bude Marko Babić, čiju sam knjigu nedavno pročitala i koji je na mene ostavio nevjerojatan dojam.
Moda ti je, čini mi se, oduvijek bila važna. Voliš li secondhand? Imaš li koje omiljene secondhand komade?
Uvijek sam se voljela igrati s modom, nikad je nisam doživljavala preozbiljno i nikada nisam robovala trendovima. Štoviše, kad nešto postane trend, meni odmah postane odbojno. Thrifter sam u duši i obožavam secondhand. Gdje god putujem, tražim secondhand dućane – sad to više nije samo odjeća, već i namještaj, dekor i slično.
Možeš li izdvojiti svoje tri omiljene održive navike?
Život u Kaliforniji me naučio dosta o ekologiji, održivosti i brizi za zajednicu. Povratak u Hrvatsku mi je bio šok kad sam shvatila koliko su ljudi kod nas nesvjesni kad je održivost i generalno ekologija u pitanju. Međutim, nakon nekog vremena sam shvatila da se ne treba nervirati oko toga, nego raditi na sebi – pa možda nekoga potaknem na promjenu. Najviše su mi u fokusu odvajanje otpada, potom uzgoj vlastite hrane – prvenstveno voća i povrća – te smanjenje unosa mesa i mesnih proizvoda. Meso jedemo 1–2 puta tjedno, salame dugo već ne kupujemo, čak i sireve vrlo rijetko. I naravno – kupovati i trošiti što svjesnije, ali oko toga je vječna borba. :)
FOTOGRAFIJE: Naslovna, druga i treća fotografija autor Ivona Bezmalinović, četvrta, peta i šesta fotografija privatna arhiva Petre Nižetić Mastelić
