Search
By
U svijetu koji često dijeli ljude na kreativne i analitičke tipove, Nikola Škorić pokazuje da ta podjela odavno ne vrijedi. Kao osnivač i direktor tvrtke Electrocoin, jedne od najvažnijih kripto platformi u regiji, svakodnevno povezuje naizgled udaljene sfere – financije, tehnologiju i inovaciju. No ono što ga izdvaja nije samo poznavanje sustava, već i želja da ih otvori prema širem društvenom kontekstu.
Kroz projekte poput konferencije Money Motion, Nikola i njegov tim pokazali su koliko suradnja s umjetnicima može obogatiti i najtehnološkije formate – i koliko je važno stvarati prostor u kojem će se umjetnost, inovacija i publika susresti.
Ističe da blockchain rješava dugogodišnje probleme tržišta umjetnosti poput krivotvorina i netransparentnosti te omogućuje nove modele vlasništva i ulaganja, ali i djeluje kao alat za izgradnju dubljeg razumijevanja tehnologije. Također, naglašava inovativni pristup koji spajanjem umjetnosti i tehnologije potiče edukaciju publike i potiče nove načine razmišljanja o financijama i digitalnoj budućnosti.
Kriptovalute i blockchain transformirali su financijsku industriju. Vidiš li sličan potencijal u umjetničkom tržištu?
Definitivno da. Blockchain je od svojih početaka imao jednu jako zanimljivu funkciju – decentraliziranu, transparentnu i nepromjenjivu pohranu podataka. Financijska industrija ga je brzo prepoznala kao alat za smanjenje troškova, povećanje sigurnosti i brzine. No kad malo bolje razmislimo – ista ta tehnologija može biti jednako korisna i u svijetu umjetnosti.
Umjetničko tržište se već godinama suočava sa problemima netransparentnosti, krivotvorina i složenih lanaca vlasništva. Tko je autor? Je li djelo autentično? Gdje se nalazi? Koliko puta je prodano?
Sve su to pitanja koja ponekad ostaju neodgovorena, a na koja blockchain može dati jasan i provjerljiv odgovor. I to bez posrednika, bez papirnate dokumentacije i bez rizika od manipulacije. Blockchain u ovom području nudi revoluciju.
Zamislite platformu na kojoj svako umjetničko djelo ima svoj digitalni otisak prsta – neizbrisivu potvrdu autentičnosti, popis svih dosadašnjih vlasnika, pa čak i pametne ugovore koji omogućuju da umjetnik dobije udio svake buduće preprodaje. To je već moguće. Postoje platforme koje već danas nude blockchain certifikate autentičnosti koji prate umjetnička djela kroz njihov životni vijek. To znači da kolekcionar, muzej ili galerija može u realnom vremenu provjeriti porijeklo djela – tko ga je izradio, kada, kome je bilo prodano i po kojoj cijeni. U tradicionalnom tržištu to je često složen, papirnati proces, koji se temelji na povjerenju u posrednike. Blockchain to povjerenje automatizira i osigurava nepromjenjivim zapisima.
Osim što pomaže u borbi protiv krivotvorina i sive zone preprodaje, blockchain otvara vrata i većoj dostupnosti. Tokenizacija omogućuje dijeljeno vlasništvo, što znači da veći broj ljudi može sudjelovati na tržištu koje je dosad bilo rezervirano za mali broj vrlo imućnih kolekcionara.
Zanimljivo je i da su aukcijske kuće poput Sotheby’sa i Christie’sa već počele prihvaćati kriptovalute za licitacije. Time su otvorile vrata mlađim kolekcionarima koji su digitalno i financijski pismeni, a koji ranije možda nisu ni razmišljali o kupnji umjetnine. Neka istraživanja pokazuju da čak 23–33 % novijih ponuda na aukcijama dolazi upravo iz te generacije – što je jasna poruka da se publika mijenja, a s njom i tržište.
Ipak, kao što sam naučio u kripto industriji, transformacija neće doći preko noći. Trebat će edukacije, pravilne regulacije i postupnog prihvaćanja od strane tradicionalnih aktera. Ali kada se dogodi - a siguran sam da hoće - promjena će biti jednako dramatična kao što je bila u financijama.
Tokenizacija umjetnosti omogućava dijeljeno vlasništvo i veću pristupačnost tržišta. Je li to revolucija ili samo nova faza digitalnog kolekcionarstva?
U ovom trenutku, rekao bih da je to prije nova faza digitalnog kolekcionarstva nego prava revolucija – ali faza koja ima potencijal postati prava revolucija u načinu na koji doživljavamo vlasništvo i vrijednost.
Tokenizacija umjetnosti brzo se razvija, osobito u domeni digitalne umjetnosti, no kad govorimo o fizičkim djelima i tradicionalnom tržištu – situacija je osjetno kompleksnija. Tu ne govorimo samo o tehnologiji, već i o pravnim okvirima. Token koji predstavlja udio u slici nije samo digitalna reprezentacija slike – on vrlo često ulazi u domenu vrijednosnih papira i podliježe regulativi, za početak Zakonu o sprečavanju pranja novca, a onda i drugima.
Ono što me osobno najviše uzbuđuje je potencijal blockchaina da stvori potpuno novi ekosustav vrijednosti. Kao što je DeFi otvorio vrata novim oblicima financijskih instrumenata, tako i blockchain u umjetnosti omogućava nove oblike vlasništva, investiranja, pa čak i dijeljenja profita. Nestaju barijere koje su postojale stoljećima - student iz Zagreba može investirati u istu umjetninu kao kolekcionar s Wall Streeta. To je demokratizacija tržišta u praksi. Dodatni game-changer je likvidnost – tokene možete prodati na sekundarnim tržištima kad god poželite, za razliku od fizičke umjetnine koja zna čekati godinama na kupca. Potencijal je ogroman.
Koliko će vremena proći dok takve tehnologije ne zažive, osobito u Hrvatskoj – ostaje za vidjeti. Prema mojim saznanjima, domaće tržište umjetnina je još uvijek izrazito konzervativno. Gotovina je dominantan oblik plaćanja, digitalni alati se rijetko koriste, a povjerenje se temelji na dugogodišnjim osobnim odnosima. U takvom okruženju teško je govoriti o revoluciji.
No, kako se nova generacija kolekcionara i trgovaca počinje uključivati – generacija koja je odrasla s internetom, kriptom i digitalnom imovinom – vjerujem da će se tokenizacija umjetnosti prirodno širiti. Kao što je fintech otvorio ulaganja u dionice široj publici putem aplikacija, tako tokenizacija otvara umjetnost novim generacijama – onima koje su digitalno pismene, ali možda ne dolaze iz tradicionalnog svijeta galerija. Možda ne naglo, ali sigurno.
Bitcoin je nekad bio rubna tema, a danas je sastavni dio financijske industrije. Može li digitalna umjetnost doživjeti isti put – od nišnog koncepta do dominantnog oblika tržišta?
Mogu reći da pratim ovu transformaciju iz prve ruke već deset godina i paralele su fascinantne. Kada smo 2014. pokretali Electrocoin, banke su nas gledale kao eksperiment. Danas me pozivaju da im držim edukacije o kriptu.
Povijest Bitcoina i kriptovaluta pokazuje da inovacije često kreću s margine, među entuzijastima i ranim usvajačima, da bi kroz vrijeme postale mainstream. Digitalna umjetnost, posebno kroz NFT-ove i blockchain, trenutno prolazi sličan put kao i bitcoin. Prije pet godina, tradicionalni kolekcionari su NFT-ove smatrali igračkama za geekove. Danas Christie's i Sotheby's redovito prodaju digitalna djela za milijune dolara - ona imaju stvarno tržišnu i kulturnu vrijednost. To nije slučajnost - to je uzorak koji sam vidio nebrojeno puta u kripto svijetu.
Ključni faktor za prelazak iz niše u mainstream bit će jednostavnost korištenja i jasnoća vrijednosti za krajnjeg korisnika. Kada digitalna umjetnost postane jednako intuitivna i opipljiva kao tradicionalna, a procesi kupnje, prodaje i transfera vlasništva budu jednostavni i sigurni, tada će i šira publika prihvatiti ovaj oblik tržišta.
Slično kao što je Bitcoin prošao put od igračke za tehno-entuzijaske do legitimnog financijskog instrumenta u portfeljima velikih investicijskih fondova, vjerujem da će i digitalna umjetnost, kroz tehnološki razvoj i edukaciju tržišta, doživjeti sličnu tranziciju i ući u ozbiljne kolekcije i institucije. Potrebno je vrijeme, ali trend je jasan: digitalna umjetnost ima potencijal postati dominantan oblik trgovine i kolekcionarstva u budućnosti, osobito ulaskom na tržište nove generacije kolekcionara, odrastale uz internet i digitalne medije.
Electrocoin je uspio napraviti kriptovalute jednostavnima za upotrebu. Može li se isti model primijeniti na kupovinu umjetnosti – kako olakšati proces i učiniti ga privlačnijim široj publici?
Apsolutno – i zapravo vjerujem da upravo u tome leži najveći potencijal za sljedeći korak u digitalizaciji umjetničkog tržišta. Upravo to je i srž našeg pristupa: tehnologija ne smije biti barijera, već alat koji otvara vrata. Kad smo radili na razvoju PayCeka, cilj nije bio pokazati koliko je blockchain cool, već omogućiti ljudima da kriptom kupe kavu, avionsku kartu ili plate račun – jednostavno, bez stresa, bez da moraju razumjeti što je kripto novčanik novčanik, a što transaction hash.
Ista logika može se primijeniti na kupovinu umjetnosti. Danas tržište umjetnina još uvijek uvelike funkcionira zatvoreno – s puno nepoznanica, netransparentnih cijena i ograničenim pristupom. Za prosječnog kupca to često djeluje zastrašujuće. No ako kupovina umjetnosti postane digitalna, jednostavna i sigurna, otvaraju se vrata potpuno novoj generaciji kolekcionara.
Zamislimo iskustvo kao kod online shoppinga: jasna cijena, potvrda vlasništva na blockchainu, vizualno intuitivno sučelje. Bez formulara, bez slanja upita galeristu, bez straha. Kada klik za kupnju umjetničkog djela postane jednako jednostavan kao kupnja tenisica – tada dolazi prava demokratizacija tržišta.
Na temelju svega što smo kroz Electrocoin postigli s kriptom – gdje smo financije približili običnim ljudima – siguran sam da isti model može učiniti umjetnost dostupnijom, pristupačnijom i življom za sve one koji do sada nisu imali hrabrosti zakoračiti na to tržište.
Koliko su tradicionalni kolekcionari spremni prihvatiti digitalizaciju u vlasništvu nad umjetničkim djelima? Treba li tržištu umjetnina ‘most’ s klasičnog na digitalno, kao što ste vi napravili s PayCekom za trgovce?
Kratko – treba im most, i to stabilan, pregledan i siguran. Tradicionalni kolekcionari nisu nužno protiv digitalizacije, ali su s razlogom oprezni. Navikli su na određeni način rada – fizička djela, provjereni galeristi, certifikati na papiru. Kad im ponudite nešto novo, očekivano je da pitaju: "Tko to jamči? Kako znam da je autentično? Što ako sustav nestane?"
Isto smo vidjeli i kod trgovaca prije PayCeka – bilo je straha, ali kad im se proces objasni jasno i kad vide da postoji infrastruktura, podrška i pravna sigurnost, tada se otvaraju. Paycek je uspio jer nije pokušavao trgovcima „prodati tehnologiju“, nego im je dao alat koji im rješava konkretan problem, bez da mijenjaju poslovanje iz temelja.
Umjetničkom tržištu treba isti takav pristup. Ne pokušavati uvjeriti sve da digitalno automatski znači bolje – nego pokazati kako digitalno može nadopuniti ono što već rade. Primjerice, vlasnik fizičke slike može preko blockchaina potvrditi autentičnost i povijest vlasništva – bez da išta mijenja na zidu.
Hibridni modeli, gdje se fizička umjetnina povezuje s digitalnim tokenima, mogli bi biti ključni za prijelaz – kolekcionari bi zadržali opipljivo djelo, ali bi tokenizacija omogućila dijeljeno vlasništvo ili likvidnost. Otpor je sličan onome s kojim smo se suočili u kripto industriji prije deset godina, ali iskustvo pokazuje da edukacija i jednostavnost mijenjaju percepciju. Suradnje s uglednim galerijama i umjetnicima mogle bi dodatno legitimizirati proces.
Most između tradicionalnog i digitalnog mora biti izgrađen edukacijom, jednostavnim alatima i partnerskim odnosom. Kad jednom tradicionalni kolekcionar osjeti da mu tehnologija zapravo olakšava život, a ne ga komplicira – tu počinje prava transformacija tržišta.
Kako vidiš ulogu tehnologije u širenju tržišta umjetnosti? Može li blockchain donijeti veću transparentnost i povjerenje, kao što je učinio u financijama?
Može – i rekao bih da je transparentnost upravo jedan od najjačih aduta blockchaina u kontekstu umjetnosti. Financije su često bile zatvorene i nedostupne široj javnosti, a blockchain je omogućio da je sve provjerljivo. Isti princip se sad počinje primjenjivati na umjetnost.
Trenutno, ako kupujete umjetninu – pogotovo iz druge ruke – morate vjerovati posrednicima, papirima, ponekad usmenim tvrdnjama. Blockchain nudi mogućnost da se sve to zabilježi jednom zauvijek, nepromjenjivo, javno. U financijama, blockchain je omogućio da ne morate vjerovati banci da ima vaš novac u sefu - možete to provjeriti na blockchain-u. U umjetnosti, blockchain omogućava da ne morate vjerovati galeriji da je slika autentična - možete provjeriti puni lanac vlasništva od umjetnika do danas.
To ima ogroman potencijal – ne samo za kolekcionare, nego i za umjetnike. Oni mogu, primjerice, automatski primati naknadu svaki put kad se njihovo djelo preproda, kroz pametne ugovore. Takva mogućnost jednostavno nije postojala u tradicionalnom sustavu. Osim toga, tokenizacija omogućava frakcijsko vlasništvo, čineći umjetnine dostupnima široj publici, baš kao što su kriptovalute postale dostupne kroz Electrocoinovu platformu. Tehnologija također omogućuje globalni doseg. Umjetnik iz Zagreba može prodati djelo kupcu u Tokiju bez galerista i bez fizičkog transporta. Ona omogućava i nova tržišta. Kada imate jasnu, nepromjenjenu lančanicu vlasništva, možete kreirati sekundarna tržišta, osiguranja, čak i derivate bazirane na umjetničkim djelima.
No, ključ je u jednostavnosti. Kao što ljudi danas koriste internet bankarstvo bez da razumiju TCP/IP protokol, tako moraju moći kupovati umjetnine bez da uče kako radi hash funkcija. Kad se to dogodi – blockchain neće biti tehnologija u pozadini nego tiha garancija povjerenja koja stoji iza svakog klika i kupnje.
U sklopu konferencije Money Motion već ste ostvarili suradnje s umjetnicima koje su dodatno oblikovale iskustvo samog događanja. Koliko vam je važno uključivanje umjetnosti u takve formate – i što vam takve suradnje donose dugoročno, i za prostor i za publiku?
Money Motion je oduvijek bio više od financijske konferencije - nastojimo biti kulturni događaj koji oblikuje ne samo poslovnu već i kreativnu scenu regije. Suradnja s umjetnicima nije bila slučajna - bila je strateška odluka da pokažemo kako financije i kreativnost mogu zajedno kreirati nešto veće od zbroja dijelova jer smatramo da je umjetnost ključna za povezivanje ljudi s kompleksnim temama. Vjerujemo da se prave ideje rađaju na spoju različitih svjetova – i zato svjesno spajamo fintech s kulturom, blockchain s vizualnim jezikom, a kripto s konceptualnim promišljanjem vrijednosti.
Na prvom Money Motionu, u prostoru Laube, radove Kristijana Kožula i Ivane Franke, izložili smo u prostoru direktno među sudionicima, kao svojevrsnu poetsko-vizualnu intervenciju.
Na sljedećem izdanju Money Motiona, “Šaptanje bankomatima”, autorski rad Ivana Jozića i Vide Meić, na svoj način komentirao je temu novca, kontrole i suvremenih fetiša moći.
Izlaganjem radova etabliranih suvremenih umjetnika ne želimo samo unijeti estetski ili dekorativni element, već i kreirati dublje dimenzije događaja, potaknuti na razmišljanje i evocirati emocije. Reakcije posjetitelja bile su iznimno pozitivne – čuo sam komentare da im je umjetnički segment posebno ostao u pamćenju, što mi potvrđuje koliko uključivanje umjetnosti može produbiti angažman publike i dati događajima dodatnu autentičnost i prepoznatljivost.
Dugoročno, ovakve suradnje čine događaj ne samo informativnim, nego i iskustvenim. One otvaraju publiku za drugačiju vrstu razmišljanja, grade most između sektora koji se inače rijetko susreću i stvaraju trajne vrijednosti – i za posjetitelje i za nas kao organizatore.
U svijetu u kojem brojni eventi djeluju podjednako, upravo ovakvi sadržaji donose dodatnu vrijednost. Umjetnost proširuje kontekst tehnologije i doprinosi cjelovitijem doživljaju. Money Motion želi biti upravo takav prostor – mjesto gdje se inovacija susreće s promišljenim sadržajem i višeslojnim iskustvom.
Kripto svijet se često suočava s pitanjima održivosti. Može li tehnologija poput blockchaina, unatoč izazovima, pridonijeti održivom tržištu umjetnosti?
Može, i to na nekoliko razina. Prva asocijacija kad pričamo o blockchainu i održivosti je često – potrošnja energije. I to je legitiman izazov, pogotovo s ranim proof-of-work sustavima poput bitcoina. No važno je znati da blockchain tehnologija ne znači nužno i visoku potrošnju – nove mreže (poput Ethereuma nakon prelaska na proof-of-stake) troše drastično manje energije, u nekim slučajevima manje nego slanje jednog e-maila.
Ali izvan energetske potrošnje, blockchain može donijeti održivost na drugačiji, sistemski način. Umjetnost, osobito fizička, ima svoj ekološki otisak – proizvodnja, transport, osiguranje, skladištenje… Digitalna umjetnost uklanja mnoge od tih faktora. Ako možemo stvarati, distribuirati i razmjenjivati umjetnička djela isključivo digitalno, to može biti ekološki puno prihvatljiviji model.
Uz to, blockchain omogućava nove ekonomske modele koja mogu podržati održive prakse. Pametni ugovori mogu osigurati fer raspodjelu prihoda – umjetnik više nije ovisan o posrednicima, naknadama i arbitrarnim pravilima tržišta. Automatizirani sustavi donose veću pravednost i transparentnost, što je ključ održivosti – ne samo ekološke, nego i društvene. Tokenizacija omogućava umjetnicima, posebno onima iz manje razvijenih zemalja, direktan pristup globalnom tržištu, što također promiče ekonomsku održivost. Nadalje, blockchain može pratiti porijeklo materijala korištenih u fizičkim umjetninama, promičući etične prakse.
Ključ je u pametnoj primjeni tehnologije – biranju rješenja koja su energetski učinkovita, transparentna i usmjerena na dugoročnu vrijednost. Vjerujem da blockchain, uz odgovornu implementaciju, može biti temelj održivijeg, transparentnijeg i inkluzivnijeg tržišta umjetnosti, gdje su inovacija i očuvanje resursa u ravnoteži.
FOTOGRAFIJE: Nikola Škorić
