Search
By
Put Frankice Mitrović Mihić ne prati linearnu ideju karijere, već logiku razumijevanja sustava umjetnosti iznutra. Od rada u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, preko života i studija u New Yorku, do osnivanja vlastite galerije ZEN Contemporary, njezin profesionalni put oblikovan je kontinuiranim propitivanjem uloge institucija, tržišta i osobne odgovornosti unutar suvremene umjetnosti. Kao povjesničarka umjetnosti, Frankica je stekla neposredno iskustvo institucionalnih struktura i njihovih ograničenja, znanje koje je postalo presudno u trenutku kada je odlučila napustiti sigurnost postojećeg okvira i preuzeti rizik samostalnog djelovanja. Ulazak u galerijski i poduzetnički prostor nije bio bijeg od sustava, već svjesna odluka da se unutar njega djeluje preciznije, fleksibilnije i dugoročnije. ZEN Contemporary nastaje upravo iz tog pomaka: kao galerija koja ne funkcionira samo kao mjesto izlaganja, već kao promišljeni ekosustav odnosa između umjetnika, kolekcionara i publike, u kojem se suvremena umjetnost promatra u kontekstu načina života, vrijednosti i vremena u kojem nastaje. U razgovoru za Restyloh, Frankica govori o ključnim fazama svog profesionalnog razvoja, prijelomnim trenucima koji su definirali njezine odluke, izazovima osnivanja galerije te o tome kako se znanje, intuicija i osobna vizija danas stapaju u održivu praksu rada u suvremenoj umjetnosti.
Tvoj profesionalni put započinje u institucionalnom okviru, a danas vodiš vlastitu galeriju. Kako danas gledaš na tu tranziciju i što ti je rad u instituciji dao kao temelj, a što si morala naučiti tek kasnije, izvan tog sustava?
Tako je, moj profesionalni put započeo je unutar institucionalnog sustava. Tijekom studija u New York radila sam u MoMA PS1, jednoj od najvažnijih i najstarijih organizacija u SAD-u posvećenih suvremenoj umjetnosti. Tamo sam sudjelovala u procesu odabira umjetnika koji su premijerno izlagali u New Yorku, što je za mene bilo iznimno važno i edukativno iskustvo. Imala sam priliku izbliza promatrati kako funkcionira ozbiljna međunarodna institucija, od kustoskih koncepata i produkcije izložbi do komunikacije s umjetnicima, medijima i publikom. Po povratku u Hrvatsku radila sam kao kustosica u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, gdje sam dodatno naučila kako funkcionira rad u velikom muzeju i rad unutar javnog kulturnog sustava. Sa svojom profesionalnom pozadinom, kao povjesničarka umjetnosti s iskustvom rada u institucijama, ipak sam odlučila napustiti taj sigurni okvir djelovanja i prepustiti se novom izazovu, otvaranju vlastite umjetničke Galerije. Međutim, izlazak iz institucionalnog okvira i pokretanje vlastite galerije donijeli su novu dimenziju i zahtijevali drugačiji set znanja i vještina, pri čemu mi je završeni Master of Arts (Business of Art) u Americi uvelike pomogao, jer vođenje galerije uključuje i menadžerske, organizacijske i financijske aspekte koje sam tamo usvojila. Kod mene je formiranje galerije išlo postepeno i godinama se gradilo. Započela sam sa istraživanjem domaće likovne scene i tržišta te počela s obilascima ateljea odabranih umjetnika. Onda sam napravila selekciju autora koje sam željela zastupati i s kojima sam započela razvijati suradnju. Tako je unazad 12 godina započela moja suradnja s danas eminentnim umjetnicima poput Puline Jazvić, Matka Vekića, Sebastijana Dračića, Stjepana Šandrka, i drugih. Istodobno sam redovito posjećivala Akademiju likovnih umjetnosti, što i danas činim s velikim zadovoljstvom, u potrazi za novim, mladim talentima, novom svježom umjetničkom energijom. Većina umjetnika s kojima sam započela suradnju bila je na početku svoje karijere ili još studenti, a mnogi su kasnije osvojili značajne nagrade i priznanja struke, što mi, moram priznati, pruža veliko zadovoljstvo. Zatim sam 2014. godine pokrenula svoju web stranicu, odnosno online galeriju. Prijavila sam se na AAfair u Milanu 2015. godine, gdje sam predstavila nekoliko hrvatskih suvremenih umjetnika i dobila nagradu za najbolji postav. Na tom sajmu započela je i moja suradnja s talijanskom galerijom, u kojoj i danas odabrani hrvatski umjetnici izlažu te već imaju svoju publiku i kupce. Nakon sajma u Milanu nastavili su se nizati novi projekti, na čemu sam neizmjerno zahvalna. Realizirala sam desetak izložbi u Milanu, potvrđujući konkurentnost hrvatske suvremene likovne umjetnosti na važnom talijanskom tržištu. Godinama sam se trudila dobro upoznati likovnu scenu i izgradila dobar odnos sa umjetnicima i kolegama u struci. Nakon dugogodišnjeg on-line djelovanja i organiziranja brojnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, 2023. godine otvoren je prostor galerije u Gradišćanskoj ulici 30, u neposrednoj blizini Laube, u urbano revitaliziranom dijelu Zagreba. Kao što sam već spomenula, godinama sam gradila čvrste temelje za svoju galeriju. Ona nije nastala preko noći, već je rezultat dugogodišnjeg rada i truda, istraživanja, promišljanja, posvećenosti i predanog praćenja umjetničke produkcije.
Danas tu tranziciju iz institucionalnog okvira u galerijsku praksu doživljavam kao prirodan nastavak svoje profesionalne putanje. Rad izvan institucionalnog sustava donio mi je veću slobodu i autonomiju, ali i izravniji odnos s umjetnicima, publikom, medijima i kolekcionarima. Istovremeno, donio je i veću razinu odgovornosti, jer iza svake odluke stojim ja, od odabira umjetnika i koncipiranja i planiranja izložbi do strateškog razvoja galerije i izgradnje njezina identiteta.
New York je za mnoge koji rade u umjetnosti prekretnica. Kako su život i studij u NYC u oblikovali tvoj pogled na suvremenu umjetnost, ali i na umjetničko tržište?
Nakon završetka studija povijesti umjetnosti i arheologije u Zagrebu, svoju edukaciju nastavila sam u Americi, u New York-u, na poslijediplomskom studiju Business of Art. U New Yorku sam usavršila svoje znanje o suvremenoj umjetnosti te stekla stručna znanja potrebna za rad u muzeju, galeriji i aukcijskoj kući. Također sam naučila planirati i organizirati izložbe, procjenjivati i vrednovati umjetnička djela te stekla uvid u financijsko upravljanje u umjetničkom sustavu. Imala sam priliku upoznati brojne međunarodno priznate galeriste i Umjetnike. Na fakultetu sam imala izvrsne profesore od kojih sam mnogo naučila. U sklopu studija, nas nekoliko studentica zajednički je osmislilo i organiziralo izložbu mladih fotografa u New Yorku, što je bio iznimno vrijedan projekt kroz koji smo stekle praktično iskustvo u koncipiranju, produkciji i realizaciji izložbe, ali i u timskom radu i suradnji s umjetnicima. New York se s razlogom smatra jednim od ključnih centara suvremene umjetnosti, osobito nakon Drugog svjetskog rata, kada je velik dio europske intelektualne i umjetničke elite emigrirao upravo tamo. Umjetnici, pisci, teoretičari i kustosi, bježeći od ratnih razaranja i političke nestabilnosti, preselili su kulturni fokus iz Pariza u New York. Taj povijesni trenutak bio je presudan za razvoj američke umjetničke scene, koji je New York pozicionirao kao novo globalno središte umjetnosti. Institucije, muzeji i galerije dodatno su ojačali tu poziciju, gradeći snažnu infrastrukturu koja i danas oblikuje međunarodnu umjetničku scenu. Upravo zato profesionalno iskustvo u takvom kontekstu nosi posebnu težinu. U tom kontekstu važno je istaknuti i našeg kipara Ivana Meštrovića, koji je također živio i djelovao u Americi, gdje je ostavio značajan trag u umjetničkom i akademskom životu. Tijekom svog studija u New Yorku, napisala sam i magistarski rad pod naslovom Ivan Meštrović and Symbolism of Patriotism, čime sam dodatno istražila njegov doprinos i simboličke dimenzije njegova stvaralaštva. Uživala sam studirajući u New Yorku, u obilascima muzeja i galerija, druženjima s galeristima, kustosima i umjetnicima. Posebno su me veselili odlasci u specijalizirane muzejske biblioteke, za koje se trebalo unaprijed najaviti i dobiti termin. Zahvalna sam svojim roditeljima što su mi omogućili i tu divnu epizodu u mom životu.
Sjećaš li se trenutka kada si osjetila da je vrijeme za vlastitu galeriju i što je bila ključna motivacija za osnivanje ZEN Contemporary?
Sjećam se tog trenutka vrlo jasno. New York bio je za mene prekretnica. Život i studij u New Yorku oblikovali su moj novi pogled na suvremenu umjetnost, a upravo kroz upoznavanje tamošnje umjetničke scene prvi se put rodila ideja o eventualnoj mogućnosti osnivanja vlastite galerije. Naime, jedan rad u sklopu studija u Americi dodatno me potaknuo na razmišljanje o pokretanju vlastite galerije. Trebali smo izraditi poslovni plan, a ja sam odlučila razviti detaljan koncept osnivanja galerije, kroz koji sam razrađivala model poslovanja, strategiju pozicioniranja na tržištu, ciljne skupine kolekcionara te način suradnje s umjetnicima. Na tom sam projektu provela opsežno istraživanje i vodila razgovore s galeristima, što mi je dodatno približilo stvarne izazove i mogućnosti galerijskog rada. Tijekom studija u Zagrebu nisam ni pomišljala da bih se mogla baviti vođenjem galerije, tada sam svoju budućnost zamišljala u akademskom okruženju, kao profesorica na fakultetu.
Osnivanje galerije nije samo kustoska, već i poduzetnička odluka. Koji su ti bili najveći izazovi u toj fazi i kako si ih rješavala?
Tako je, osnivanje galerije nije samo kustoska, već i menadžerska i poduzetnička odluka koja sa sobom nosi brojne izazove. Već sam spomenula da sam tijekom magisterija stekla znanja iz financija, menadžmenta, upravljanja i pravnog okvira, što mi je uvelike pomoglo u razumijevanju galerijskog poslovanja. Ipak, teorijsko znanje bilo je tek temelj, u praksi je bilo nužno razviti menadžerski način razmišljanja, preuzeti rizik, promišljati financijski kako održati stabilnost poslovanja, ali i osmisliti jasnu strategiju pozicioniranja na tržištu te izgraditi međunarodnu mrežu suradnji. Kada sam otvorila svoju galeriju, susrela sam se s brojnim zaprekama i izazovima, od organizacijskih i financijskih do onih vezanih uz vidljivost i izgradnju povjerenja na tržištu. Bilo je trenutaka u kojima mi se činilo da je sve to gotovo nemoguće, ali upravo su me ti izazovi dodatno učvrstili i potaknuli da budem još ustrajnija. Nisam odustala od svoje vizije i snažne želje da izgradim kvalitetan i prepoznatljiv galerijski program. U galerijskom sustavu dinamika je brža i fleksibilnija nego u institucionalnom okruženju, a svaka odluka izravno utječe na identitet galerije i na umjetnike s kojima radim. Upravo ta razina odgovornosti zahtijeva stalno promišljanje, usavršavanje i prilagodbu.
Morala sam naučiti mnogo novih stvari, a i danas kontinuirano učim. Vjerujem da je to proces koji traje cijeli život. Kroz rad, iskustvo i suradnje stalno se razvijamo, preispitujemo i idemo dalje. Upravo ta spremnost na učenje i prilagodbu smatram jednim od ključnih elemenata dugoročnog uspjeha u ovom poslu.
Kako bi opisala kustosku i konceptualnu liniju ZEN Contemporary, što te vodi pri odabiru umjetnika i projekata s kojima radiš?
Zen Contemporary Art fokusirana je isključivo na suvremenu umjetnost te je programski usmjerena na predstavljanje radova renomiranih likovnih umjetnika mlađe i srednje generacije, kao i na otkrivanje novih talenata. U svojoj galeriji želim izlagati ono što umjetnici danas stvaraju u svojim Ateljeima. Godišnji galerijski program obuhvaća četiri do pet izložbi, uključujući samostalne i skupne izložbe domaćih i inozemnih autora. Jedan izložbeni projekt posebno je posvećen mladim, nadolazećim umjetnicima, ponekad i studentima završnih godina Akademije likovnih umjetnosti, s ciljem njihove dugoročne podrške i profesionalnog usmjeravanja. Podržavajući mlade umjetnike, ne samo da im pružamo potporu u razvoju karijere i dajemo dodatnu motivaciju, već i aktivno sudjelujemo u njihovom umjetničkom rastu. Posebno mi je drago što su neki od umjetnika s kojima sam započela suradnju na samim počecima njihove karijere kasnije dobili značajna priznanja struke. Primjerice, Natalia Borčić dobitnica je nagrade na Bijenalu slikarstva 2024., Matej Vuković dobitnik je Nagrade Ivan Kožarić Muzej suvremene umjetnosti Zagreb 2021. te godišnje nagrade HDLU za najboljeg mladog umjetnika. Njegovi radovi nalaze se u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i Akademije likovnih umjetnosti. Njega sam zapazila još na studentskoj izložbi, kao i Domagoja Roginu, nakon čega je započela naša suradnja. Neki od umjetnika danas izlažu međunarodno, a sličan razvojni put vidim i kod novih autora s kojima surađujem. Galerijski program planiran je dugoročno, trenutačno do 2028. godine. S umjetnicima unaprijed dogovaram termine izlaganja kako bi imali dovoljno vremena razviti nove cikluse i predstaviti recentne radove. Upravo takav pristup omogućuje da svaka izložba nastane promišljeno, konceptualno i u punom autorskom kapacitetu.
Također mi je važno da cijeli proces nastaje bez nepotrebnog pritiska, ni za umjetnike ni za mene, jer vjerujem da jedino u opuštenoj i poticajnoj atmosferi može nastati kvalitetna izložba. Upravo zato nastojim graditi suradnje koje se temelje na povjerenju, razumijevanju i ugodnoj, profesionalnoj komunikaciji. Vjerujem da umjetnost ne bi trebala biti ograničena na određene krugove, već dostupna svakome tko je želi doživjeti i uživati u njoj.
Koliko ti je važno dugoročno graditi odnose s umjetnicima, a ne ostajati na razini pojedinačnih izložbi ili projekata?
Fokus galerije je na kvaliteti, autentičnosti, jedinstvenosti, talentu i praćenju dugoročnog razvoja umjetnika. Od samih početaka u svojoj selekciji s pažnjom biram i surađujem s umjetnicima čiji rad smatram izuzetno kvalitetnim i jedinstvenim, neke od umjetnika pratim dok su još bili studenti na likovnoj akademiji. Jako mi je bitno dugoročno praćenje umjetnika, što sam već i spomenula. Zahvaljujući toj posvećenosti galerija danas s ponosom predstavlja skupinu vodećih vizualnih umjetnika hrvatske likovne scene. Uz profesionalan odnos s umjetnicima, izuzetno mi je važno razvijati i topao, ljudski odnos temeljen na povjerenju, da nam suradnja bude ugodna i obostrano zadovoljstvo.
Kao povjesničarka umjetnosti, ali i galeristica, stalno si između teorije, prakse i tržišta. Kako balansiraš te tri pozicije u svakodnevnom radu?
Balans između teorije, prakse i tržišta za mene je zapravo prirodan, jer sve tri sfere doživljavam kao međusobno povezane. Uživam u svom poslu i radim ga iz velike ljubavi i punim srcem, što mi daje unutarnju stabilnost u svakodnevnim izazovima. Obrazovanje iz povijesti umjetnosti pruža mi teorijsku podlogu i širi kontekst u kojem promišljam rad umjetnika, dok mi galerijska praksa omogućuje neposredan rad s autorima, strukom, produkcijom i publikom. Tržište, s druge strane, nije odvojeno od umjetnosti; ono umjetnicima omogućuje održivost i kontinuitet rada. Ključ je u ravnoteži, ostati vjeran kvaliteti i autentičnosti, a istovremeno razvijati profesionalan i odgovoran odnos prema svim suradnicima. Upravo kombinacija teorijskog znanja, praktičnog iskustva i tržišnog osjećaja omogućuje mi da galerijski rad promišljam na jedinstven način i stvorim prostor u kojem umjetnici mogu istinski rasti i razvijati svoj autorski jezik.
Umjetnički svijet često romantizira galerijski posao, dok je realnost znatno kompleksnija. Što bi danas izdvojila kao najzahtjevniji dio tog posla?
Pa ne bih izdvojila samo jedan najzahtjevniji segment, jer je u ovom poslu zapravo ključno da sve funkcionira kao cjelina. Svaka izložba zahtijeva detaljnu pripremu, dobru organizaciju, logistiku i koordinaciju, a istovremeno nastojim očuvati visoku razinu kvalitete, autentičnosti i dugoročne strategije galerije. Budući da posao vodim samostalno, sve te procese organiziram osobno od komunikacije s umjetnicima i produkcije izložbi do odnosa s publikom i partnerima, što dodatno povećava složenost, ali mi istovremeno daje potpunu kontrolu i jasnoću u radu. Upravo ta kombinacija različitih uloga i odgovornosti može biti izazovna, ali ujedno i iznimno ispunjavajuća, jer mi omogućuje da svaki projekt razvijam dosljedno vlastitoj viziji. Najsretnija sam kada otvorim izložbu i vidim da su umjetnici istinski zadovoljni kvalitetom postava, brojem posjetitelja i povratnim informacijama o svom radu.
Koliko je za tebe važan lifestyle aspekt galerije prostor, ritam rada, način komunikacije i kako misliš da to utječe na publiku i kolekcionare?
Galerija kontinuirano njeguje visoke standarde pripreme i prezentacije svake izložbe, tako su otvorenja izložbi u Zen Contemporary Art galeriji uvijek su poseban doživljaj, jer svako otvorenje pretvara se u divno, inspirativno iskustvo, okupljanje ljubitelja umjetnosti, umjetnika i stručnjaka iz kulturnog sektora. U prepoznatljivom ambijentu galerije, koji odiše elegancijom i toplinom, stvara se opuštena, a istovremeno uzbudljiva atmosfera ispunjena razgovorima, razmjenom ideja i iskrenim oduševljenjem pred izloženim djelima. Jednako mi je važna i kvalitetna, neposredna komunikacija s publikom, jer nastojim suvremenu umjetnost približiti na razumljiv i autentičan način, stvarajući prostor u kojem se posjetitelji osjećaju slobodno, uključeno i potaknuto na vlastito promišljanje i doživljaj umjetnosti, ali i imaju priliku za neposredan kontakt s umjetnicima te uživanje u razgovorima o njihovom stvaralaštvu. Jer upravo galerijski prostor je mjesto gdje se stvaraju uvjeti da se neko umjetničko djelo prezentira dostojanstveno i zavodljivo publici i kolekcionarima.
Kako danas vidiš ulogu suvremene galerije: kao prodajni prostor, kulturni hub, edukativnu platformu ili kao kombinaciju svega navedenog?
Danas vidim suvremenu galeriju kao kombinaciju svega navedenog. Ozbiljna galerija ne može funkcionirati isključivo kao prodajni prostor, jer time gubi na autentičnosti i ozbiljnosti. Uloga galerije je višeslojna. Galerija jest mjesto prodaje, ali s naglaskom na kvalitetno kuriranje, predstavljanje umjetnika i izgradnju dugoročnih odnosa s umjetnicima, publikom i kolekcionarima. Istovremeno djeluje kao kulturni hub koji okuplja umjetnike i publiku kroz izložbe i susrete, stvarajući prostor za dijalog i razmjenu ideja. Uz to, ima i edukativnu dimenziju, jer kroz različite programe i komunikaciju s publikom potiče razumijevanje umjetnosti i aktivno sudjelovanje u suvremenoj umjetničkoj sceni. Ukratko, suvremena galerija danas nije samo prostor za izlaganje ili prodaju, ona je dinamičan ekosustav koji povezuje umjetnike, publiku i kulturne prakse, balansirajući prodaju, dijalog i edukaciju.
Postoji li neka faza tvog profesionalnog puta koja ti je danas posebno važna jer je jasno definirala smjer u kojem ideš?
Mislim da je svaka faza mog profesionalnog puta bila podjednako važna, jer je svaka donijela nova iskustva i lekcije koje su oblikovale moj pristup umjetnosti i vođenju galerije. U svakoj sam naučila nešto novo. Studiranje povijesti umjetnosti i arheologije u Zagrebu dalo mi je teoretske temelje i veliku širinu znanja, dok je daljnja edukacija u Americi usmjerila moj rad prema tržištu umjetnosti i galerijskoj praksi. Vjerujem da moja profesionalna pozadina, iskustvo, znanje, entuzijazam i velika ljubav prema umjetnosti, galeriji daju autentičnost, prepoznatljiv identitet i snažnu reputaciju, što se osjeća u svakom projektu i suradnji. Moj cilj je da galerija, uz redovit izložbeni program, postane i mjesto redovitog okupljanja i druženja, prostor za razgovor, razmjenu ideja i nove suradnje, te mjesto susreta etabliranih i nadolazećih umjetnika. Želim stvoriti ambijent u kojem se svi osjećaju ugodno i opušteno, prostor u kojem se publika i kolekcionari susreću s umjetnicima i izravno doživljavaju snagu i autentičnost njihova stvaralaštva. Hrvatska likovna scena izuzetno je bogata i raznovrsna, i moj cilj ostaje otkrivati, promicati i kontinuirano podržavati kvalitetne likovne umjetnike.
FOTOGRAFIJE: ustupila Frankica Mitrović Mihić
