Search
By
Ovomjesečna kolumna malo je osobnija od ostalih, danas vam donosim intervju s jednom od mojih najdugovječnijih prijateljica koju poznajem 33 godine! Hana je osoba od koje sam uvijek prepisivala zadaće, jer sam uvijek radila sve u zadnji čas. Ona je jedina imala strpljenja učiti sa mnom fiziku i kemiju, a kao njezinu najveću kvalitetu ću izdvojiti to da je jedna od onih osoba koja uvijek ostaje hladne glave kad ju po peti put pitam savjet za dijete i visinu njezine temperature. Osim što je moja prijateljica, ona je i uspješna poslovna žena, žena koja je radila na uvođenju Eura kao službene valute, žena koja radi na pristupu Hrvatske u Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj - OECD, posvećena majka i supruga te osoba koju vjerujte mi želite na svakom tulumu. Nakon ovoga uvoda ne preostaje vam ništa drugo nego pročitati zašto sam svoju jedinu kćer nazvala po njoj!
Objasni nam u par rečenica tko je Hana Zoričić?
Ne mogu na ovo pitanje odgovoriti da ne zvuči već tisuću puta viđeno. Naravno da sam mlada nadam se još uvijek s 40, samosvjesna majka, supruga, prijateljica i poslovna žena. Ali da ne bi bilo tako predvidivo prisjetit ću se svog zadnjeg rođendana i čestitki koje sam dobila jer će one najbolje dočarati tko je Hana zapravo. Sjećam se da sam tu večer nazvala mamu i rekla: Zamisli svaka od WhatsApp poruka koje sam danas primila je barem jednom riječi ili rečenicom spomenula moj osmijeh i moju pozitivnu energiju. Bila sam jako ponosna i sretna da tako djelujem ljudima, kao netko tko je većinom nasmijan i pun energije, netko tko pokreće ekipu bilo na poslu ili u društvu. Eto to bi bila Hana: pozitivna, vesela i ona koja pokreće.
Jesu li te oduvijek zanimale financije ili si htjela raditi nešto drugo?
Rekla bi da ja ni danas nakon 15 godina provedenih u Ministarstvu financija ne radim samo u financijama. Radeći u Ministarstvu financija u Državnoj riznici stalno se bavim različitim temama kroz financije. Jedan dan je zdravstveni sustav, drugi dan je obnova od potresa, priuštivo stanovanje, prometna infrastruktura, kultura, obrazovanje… Raditi u Državnoj riznici je toliko lijep posao jer si zapravo dio svih javnih politika države i možda upravo zbog te raznolikosti sam ja tako dugo u Ministarstvu financija jer niti jedan dan nije isti kao onaj prethodni.
Što smatraš najboljim projektom kojeg si radila do sada?
Možda najjednostavnije pitanje u ovom intervju. Radila sam puno zahtjevnih projekata s puno odličnih timova tijekom svoje karijere i to u različitim fazama svog poslovnog života što je isto važno za naglasiti jer su moje godine i iskustvo utjecale na vlastitu percepciju projekata u kojima sam sudjelovala. Projekt koji je na mene ostavio najsnažniji utjecaj, a na kojem sam sudjelovala, bilo je uvođenje eura kao službene valute u RH. Rokovi su bili tijesni, zadatak je bio kompleksan, ali posvećenost i pozitivna energija svih ljudi koji su radili na ovom velikom strateškom projektu je nezaboravna. Možda to ima veze i s tim što je tim bio pretežno ženski.
Koji je do sada bio tvoj najveći poslovni izazov?
Kada radiš posao koji voliš i sa veseljem ujutro odlaziš na posao svi izazovi ti se čine jednostavnima. Ako uz to imaš i dobar tim suradnika koji su ti više prijatelji nego poslovni suradnici još je lakše. Upravo su se tako meni zvijezde poklopile u proteklih 15 godina poslovnog života. Odlični šefovi, još bolji suradnici, zanimljivi zadaci pa su onda i zahtjevni projekti bili zapravo samo zajedničko pronalaženje rješenja u dobroj atmosferi. Najteže mi se možda bilo nositi sa balansiranjem poslovnog i privatnog života tijekom napredovanja u hijerarhiji jer sam od same sebe previše zahtijevala. Rekla bih da sam zapravo sama sebi najveći poslovni izazov jer ponekad ne znam samoj sebi postaviti granice.
Kako pronalaziš vremena za sebe?
Iskreno, trenutačno ne pronalazim, ali to sam prihvatila kao prolaznu fazu u ovom trenutku života s kojom sam se pomirila i prigrlila je. Evo i sad sam si uskratila od sna da bi odgovorila na ova pitanja, svi su trenutačno u mom životu važniji od mene. Došao je novi šef sa svježim idejama, muž je promijenio posao pa je trebao punu pažnju i podršku. Sin je imao prelazak u više razrede što je bio poseban izazov. Kćer je odjednom napunila dovoljno godina da joj baš treba mama za ženske razgovore u kupaonici i prije spavanja. A onda je svaki moj slobodan trenutak nakon svega toga bio rezerviran za druženja s ljudima koji mi vraćaju pozitivnu energiju i podsjećaju me tko sam zapravo ja, tako da nije bilo puno vremena za mene. Ali kad se sve opet vrati u normalu, što god to značilo, upisati ću grupne satove talijanskog kako bi bila osvježila svoj znanje i bila spremna „parlati“ nesmetano na svojim putovanjima po Italiji koja planiram uskoro kao vrijeme za sebe.
Koje ti je omiljeno putovanje?
Ovo mi se pitanje činilo najlakšim za odgovoriti kada sam onako površno pogledala listu pitanja a kada je trebalo odgovoriti odjednom sam se našla u problemu. Jako sam puno poslovno putovala već od samih početaka u Ministarstvu financija, a tako je i danas. To je sastavni dio mog posla i sigurno još jedan od pozitivnih razloga zašto sam se tako dugo zadržala u Ministarstvu financija. Bilo je gradova i mjesta koje sigurno nikad ne bi posjetila u privatnom aranžmanu, a jako su me pozitivno iznenadili. Uspjela sam vidjeti neke od institucija u koje zasigurno ne bi kročila da ne radim gdje radim. Sve me to oblikovalo u osobu koja sam danas. Grad koji bi uvijek odabrala iznova i iznova za putovanje je Pariz. Iako nekim ljudima ovo može zvučati predvidivo, ja ga jednostavno obožavam bez obzira na broj puta koliko sam ga posjetila. Nisam ljubitelj „dalekih“ destinacija osim sjeverne Amerike koja me osvojila na prvu i mislim da je dobro da se tamo nisam zatekla u mladim danim jer tko zna bi li se vratila u Europu. Putovanje koje mi je ostalo u sjećanju kao najveće iznenađenje je „girls only“ produljeni vikend u Napulju, sve što nikad ne bi očekivala od početka do kraja, četiri dana za pamćenje.
Omiljena knjiga?
Svi koji me znaju od malena znaju da sam knjigoljubac, čak će moje prijateljice iz osnovne škole posvjedočiti da sam u jednom trenu pretjerivala sa svojom ljubavi prema čitanju i knjigama. Onda je došla srednja škola i faks pa su čitanje i knjige pale u drugi plan u odnosu na izlaske, druženja i putovanja. U jednom trenutku vratila sam se ponovno svojoj ljubavi prema knjigama kroz neformalni književni klub nas par poznanica/prijateljica i naišla na predivnu knjigu spisateljice Alice Monroe, „ Služba, družba, prosidba, brak“ koja kroz kratke priče istražuje kompleksnost ženskog života kroz aspekte ljubavi, braka, odnosa i društvenih normi. Knjiga opisuje slojevite ženske likove koje su istovremeno snažne i ranjive te slikovito opisuje njihove unutarnje borbe, želje i odluke. Iako je spisateljica rođena davne 1931. borbe likova u knjizi odražavaju i današnje borbe s kojima se žene mogu poistovjetiti.
Omiljeni film?
Ponos i predrasude s Keirom Knightley, kemija kojoj ne mogu odoljeti između njih dvoje i kojoj se uvijek vraćam kad nema nikoga doma i ne znam što bi gledala na Netflixu.
Imaš li neku neostvarenu želju na čiji koncert bi voljela ići, ali nisi još imala prilike?
Nikako. Ne volim koncerte u ni jednom obliku, jednostavno not my cup of tea.
Da možeš organizirati večeru s bilo koje četiri osobe na ovom svijetu koje bi to bile? I zašto?
Volim politiku oduvijek pa bi moja zamišljena večera išla djelomično u tom smjeru. Na nju bi bili pozvani Winston Churchill i Angela Merkl kao jedni od političara kojima se divim, Lady Di od koje bi htjela čuti barem maleni uvid u ono što se događalo iza zatvorenih vrata palače, i za ravnotežu, Jude Law samo da vidim je li i u stvarnosti šarmantan kao i u filmu Holiday.
Možeš li izdvojiti neke svoje top tri održive navike?
Uvijek imam platnenu vrećicu u svim svojim torbama, trudim se koristiti što manje plastike i voditi općenito računa o ambalaži te smanjiti otpad od hrane u kućanstvu.
Koji je tvoj omiljeni secondhand ulov?
Jako volim odjeću i sigurno je imam puno previše. Ali kako postajem starija sve više cijenim dobre komade koji dugo traju. Rekla bi da su moji najbolji secondhand ulovi bunda i vintage sat iz bakinog ormara ,te Burberry baloner star 40 godina iz noninog ormara. Sva sreća da su obje petit dimenzija kao i ja pa mi sve odgovara.
FOTOGRAFIJE: Iz osobne arhive Hane Zoričić
