Search

U spomen Halidu Bešliću: Glas koji je obilježio generacije

  • Podijeli na:
U spomen Halidu Bešliću: Glas koji je obilježio generacije

Odlazak Halida Bešlića ostavlja tišinu koju je teško opisati. Glas prepoznat u svakom domu, stihovi koji su pratili najintimnije trenutke života — radosti, tuge, ljubavi i rastanke — zauvijek će ostati dio kolektivnog sjećanja. Halid je bio više od pjevača. Bio je emocija pretočena u melodiju, simbol jednostavnosti, topline i iskrenosti.

Rođen 20. studenoga 1953. u Knežini kraj Sokolca, Halid Bešlić svoj je put započeo skromno, pjevajući iz srca, a završio kao jedan od najvoljenijih izvođača na prostoru cijele regije. Njegove pjesme „Miljacka“, „Romanija“, „Neću, neću dijamante“ i „Prvi poljubac“ postale su evergreeni — ne samo narodne melodije, već emotivne ispovijesti koje su obilježile desetljeća.

img-9597-2.JPG

Njegova glazba bila je spoj melankolije i vedrine. U svakom stihu nosila je trag čovjeka koji je znao što znači i sreća i bol, koji je razumio prolaznost trenutka, ali i snagu trajne emocije. Halidov glas imao je toplinu kojom je spajao različite generacije — od onih koji su uz njegove pjesme odrasli, do onih koji su ih otkrili u digitalno doba.

Kroz gotovo pola stoljeća karijere, Halid je ostao vjeran svom izričaju i svojoj publici. Nije jurio trendove, nije mijenjao sebe — njegova autentičnost bila je razlog zašto su ga voljeli i poštovali. Bio je sinonim za poštenje u pjesmi, za istinu koja se ne glumi.

U njegovim stihovima živjet će sve ono što je bio: skromnost, ljubav prema životu, i razumijevanje ljudske duše. Kada zapjeva “Hej, samo da mi je, Hladne vode sa Romanije, Usne vrele moje dragane, To ne mogu da mi zabrane”, više to nije samo pjesma — to je sjećanje, miris nekih davnih vremena, odraz jedne duše koja je voljela do kraja.

Halid Bešlić ostat će legenda narodne glazbe, simbol epohe u kojoj se pjesmom izražavala istina, a emocija nije bila slabost nego snaga. Njegov glas zauvijek će odjekivati prostorima gdje ljudi još vjeruju da pjesma može dotaknuti srce.

Otišao je glas koji je znao govoriti tišinom. Ali stihovi ostaju, i žive — kao najtiši, a možda i najljepši ispraćaj jednog života u pjesmi.

screenshot-2025-10-07-at-162638-1.png

FOTOGRAFIJE: Instagram

ReStyloh ‎‎

ReStyloh ‎‎