Search
By
Postoje žene koje ne treba posebno predstavljati jer su godinama prisutne u našim svakodnevnicama, u našim automobilima kao omiljeni glas na radipostajama, na ekranima u dnevnim boravcima i mislima. Tatjana Jurić jedna je od njih. Jedno od najprepoznatljivijih lica i glasova Hrvatske, žena čija karijera traje, ali i raste, s istom lakoćom kojom osvaja publiku - iskreno, toplo i bez distance.
Poznata po svom vedrom duhu, neposrednosti i autentičnosti, Tatjana je kroz godine izgradila odnos povjerenja s publikom koji nadilazi klasične medijske okvire. No iza tog “lako je njoj” dojma krije se disciplina, rad i duboko razumijevanje ljudi, ono što njezin profesionalni put čini dugotrajnim i relevantnim.
Danas, uz medijsku karijeru, ušla je i u poduzetničke vode kroz vlastiti projekt Marama by Tatjana Jurić proizvod koji spaja funkcionalnost, estetiku i osobno iskustvo. U pauzama između obaveza, priznaje da uživa u malim ritualima koji vraćaju energiju, poput novog okusa Cedevita vitaminske vode SHINE, kombinacije jagode i yuzua, koja savršeno prati njezin tempo: svjež, lagan i pun života. I upravo to nas je zanimalo, What makes Tatjana Jurić “shine”?
Kada biste morali opisati sebe danas u jednoj rečenici, tko je danas Tatjana Jurić?
Nisam sklona samu sebe opisivati, i mislim da je to zamka u koju svatko od nas upada jer mi se svi odražavamo u drugima. Drugi su ti koji nas trebaju opisivati, iako sam kroz godine postala svjesna upravo toga da je važno biti svoj, iskren i otvoren, ali s jasnim granicama. Jer tek kad si siguran sam u sebe i sve svoje, možeš dozvoliti drugima da te definiraju kroz svoju prizmu razmišljanja, ali tada znaš i to da te tuđe definicije ne opisuju. Sama se trudim biți upravo takva - iskrena sama prema sebi i drugima i otvorena prema svemu što me okružuje! S jasnim granicama.
Iza dugogodišnje karijere stoji kontinuitet, što vas i dalje motivira i pokreće svakog dana?
Mogućnost stvaranja i učenja, i ljubav prema onom čime se bavim, jedina je deviza za kojom se povodim i jedini motiv koji me pokreće. I dandanas, nakon gotovo 25 godina rada, imam dojam da me one najbolje stvari tek čekaju. Stalno otkrivam nove mogućnosti stvaranja i nove ideje: od mog primarnog medijskog posla, preko razvoja moga brenda marama.hr pa do prve knjige koja uskoro ide u tisak. Igrati se i izražavati kroz stvaranje i kreaciju, i stvarati dodatnu vrijednost, i sebi i drugima, moj je glavni moto. I kao da tek sada, u svojim ranim 40-tima otkrivam koliko je još mogućnosti preda mnom. Samo da je zdravlja i da nas kičma ne zašteka! ;)
Vaš rad često djeluje spontano i prirodno. Koliko je zapravo discipline i pripreme iza toga?
Kad imaš dobro posloženu bazu, onda se možeš igrati, a moj je posao, uz jasno definirane okvire, svoj temelj uvijek imao u kreativnosti. Tek kada si jasno strukturiran, sam sebi možeš, i trebaš, dozvoliti razmišljanje izvan okvira, jer tek će ti to, osobito ako si kreativac, otvoriti mogućnost za daljni rast i nadgradnju.
Postoji li neki trenutak u karijeri kada ste najviše osjetili da ste “na svom putu”?
Osjetila sam da sam na svom putu baš onda kada sam osvijestila da na tom istom putu - nisam. Tek onda kada bih vidjela da stvari odlaze u smjeru u kojem ne treba, postalo mi je još jasnije kamo i kako trebam. Nužno je znati što želiš, a meni je to još odmalena nekako bilo jasno jer tek onda možeš znati što - ne želiš. I treba biti zahvalan na tome da isto možeš birati za sebe.
Što za vas znači uspjeh danas, u odnosu na početke karijere?
Kad smo mlađi, mislimo da trebamo prihvaćati gotovo svaku priliku koja nam se ukaže, da trebamo biti pristuni, ili da nemamo pravo nešto propustiti. Da ne kažem, da se propuštanja i pribojavamo. Kako sazrijevaš, tako postaješ svjestan da nemaš potrebe biti niti uključen, niti sveprisutan. Ustvari, sama sam po svome karakteru upravo takva. Volim se stopostotno dati u posao, ali kada ga odradim, volim stopostotno biti prisutna tamo gdje je to najvažnije, a to su osobni odnosi i privatni život. Danas sve manje imam i želju i potrebu biti svakodnevno uključena u ludilo koje nas okružuje, izbjegavam postati žrtva hiperprodukcije koja je zavladala, a koja je često u potpunosti isprazna. Stalno mi se u misli vraćaju rečenice pokojnog Massima koji mi je davno rekao: “Znaš, Tatjana, pitanje uspjeha nije koje ćeš projekte prihvatiti, već koje - nećeš prihvatiti.” Zar nije to sjajna misao!
Koliko vam je važno ostati autentična u svijetu koji često traži prilagodbu i kompromis?
Bez toga, i živjeti i raditi, za mene osobno nije opcija. Mislim da sam svojim izborima, i privatnima, ali osobito i poslovnima koji su vidljiviji, to sad već i pokazala. Naravno da se svi mi u poslovnoj dinamici moramo prilagođavati i da su osobne korekcije uvijek nužne, no te iste korekcije za mene osobno nisu prihvatljive ako traže otklon od onoga što je meni važno i što kosi sve one vrijednosti po kojima živim.
Ulazak u poduzetništvo kroz Marama by Tatjana Jurić djeluje kao vrlo osoban projekt, kako je nastala ideja?
marama.hr je nastala spontano i kroz moju potrebu da na tržište donesem proizvod koji bih sama koristila, a koji nigdje nisam mogla pronaći i kupiti. Otkad pamtim, zbog svoje guste kovrčave kose, ljeti vežem raznorazne marame po glavi koje bi improvizirala od raznih materijala, starih pidžama i slično. S vremenom sam shvatila da želim prirodnije materijale, da želim ljepše dezene, shvatila sam da proizvod koji tražim jest modni proizvod, ali da je nužno da ima i visoku uporabnu vrijednost. Kako ga nigdje nisam mogla pronaći, s vremenom sam jednostavno shvatila: pa napravit ću ga sama. Tako sam prije koju godinu sama krenula s konstriranjem krojačkog konstrukta, obilazila sam metraže u potrazi za prirodnim materijalima, birala dezene, tražila tvornice koje mi u istome moguću pomoći i tu sam negdje pronašla i Naftalinu. Željela sam izvorno hrvatski proizvod, i to je važno naglasiti. Ovo nam je sada treća sezona i iako je moja marama.hr i dalje razvojni projekt, stvari se upravo lijepo razvijaju. I da, ovaj poduzetnički pothvat za mene ima i osobnu notu, jer se sve od samih početaka tako lijepo i prirodno slaže: od datuma samog kickoffa do imena brenda, kroz sve se prožima i moja obitelj koja je uključena u projekt, kao i ime koje u sebi skriva i riječ “mama”. A pojedini modeli marama nosi i imena mojih nećakinja i moje Jackice, peseka.
Što vam je bilo najizazovnije u procesu stvaranja vlastitog proizvoda?
Možda najveći izazov jest pokazati potencijalnim suradnicima sve mogućnosti razvoja koje se otvaraju. Prema mojem osobnom iskustvu, mnogima su stvari u potpunosti apstraktne i doživljavaju ih kao teško izvedive, da ne kažem nemoguće sve do trenutka kad im iste kao gotove ne predočiš. Teško je nekome pojasniti što si zamislio i što ti tako jasno vidiš, kad sve to njima djeluje da kažem eterično, pa možda i neozbiljno. Ali, meni osobno to samo predstavlja dodatni motiv u radu. To je taj proces kreacije: kad iz inicijalne ideje svojim trudom stvoriš dodatnu vrijednost: to je za mene nova dimenzija poslovanja, a najviše se očituje u mojoj marami i u knjizi koju sam napisala.
Koliko se vaš kreativni proces razlikuje u medijskom radu i u razvoju vlastitog brenda?
Baza je ustvari ista: imaš kreativnu ideju i sad trebaš pronaći najbolje moguće mehanizme za prezentaciju toga što si zamislio. Mijenja ti se samo sredstvo rada, nekad je to slika, nekad ton, nekad glas, nekad video, nekad krojački konstrukt, a nekad papir na kojem pišeš. Ali, iza svega toga stojiš ti sa svojom vizijom i načinom razmišljanja, te mogućnostima plasmana proizvoda i, naravno, komercijalizacije. Nećeš dobaciti do svih, ali to ni ne želiš. Važno je zato znati kome se obraćaš, a prema mom mišljenju, taj će krug biti veći što si ti - više svoj.
Čini se da ste kroz godine razvili snažan osjećaj za estetiku, koliko je on intuitivan, a koliko naučen?
Svi mi s vremenom jasnije znamo što nam odgovara, a što ne, samo što za jasnije izražavanje sebe samih trebamo i nešto hrabrosti, da ne kažem drskosti. Okolina nas voli sabiti u zadane okvire, pa da se nama ne treba puno baviti. Nužno je zato kombinirati stečeno iskustvo s intuicijom. Na zadane okvire ne treba pristati jer unutar istih, ili kako to volimo reći, unutar zone konforma ništa ne raste. Osobno puštam da sve ide prirodno i bez forsiranja. Sve ima svoj ritam i ako znaš kamo si krenuo, znat ćeš i kuda. Vrijeme će učiniti svoje, ti si tu da navigiraš.
U vašem tempu života, kako pronalazite balans između poslovnog i privatnog?
Nemam nikakav problem razdvojiti privatno i poslovno, oduvijek mi je tako bilo. Ustvari, znalo se i dogoditi da sam gubila projekte jer sam jasno znala podvući granicu između posla i prijateljstva, i mišljenja sam da isto treba držati razdvojenim. Obožavam svoj posao, ali jasno znam da se život odvija negdje drugdje. Sve ono važno, u životu najvažnije: nećemo naći na radnom mjestu.
Imate li male rituale koji vam pomažu da “resetirate” energiju tijekom dana?
Oduvijek imam iste rituale, a to su - trenuci za mene! I dandanas, a da sam u ne znam kakvoj ludnici, nužno mi se odmaknuti i stati sama sa sobom, u miru i tišini. Maknuti se od svih. Oduvijek mi je nužna tišina, pa i samoća. Ona mi pruža odmak od buke kojom smo okruženi, pruža mi mogućnost da se ponovno centriram i nastavim dalje. Uzmite u obzir da sam gotovo 25 godina bila u programu uživo, što na radiju, što na TV-u, komunicirajući sa širokim krugom javnosti. Bez tog i takvog otklona, mogli bismo se povesti za stvarima za kojima se ne treba povoditi.
Spomenuli ste da uživate u novom okusu Cedevita vitaminska voda SHINE, koliko su vam takvi mali trenuci važni u svakodnevici?
Umijeće je uloviti trenutak. Zastati što je češće moguće, napraviti spomenuti odmak, čuti vlastite misli, pa se nanovo postaviti prema svemu što te okružuje. Bilo da je riječ o ludom poslovnom tempu ili privatnim izazvovima, ako sami sebi ne dozvolimo da malo stanemo, izgubit ćemo se u tom tempu.
Što za vas osobno znači “shine”, kada se osjećate najviše u svom elementu?
Shine je upravo onaj trenutak kada možeš predstaviti sebe točno onakvim kakav jesi. Kada si uzimaš prostor za samo biti to što jesi, bez luđačke potrebe da se svima svidiš i da svačije zahtjeve ispuniš. Otklon treba raditi od svega što te okružuje i ponekad je čisto dovoljno, sjesti sam sa sobom na 5 minuta, otvoriti bočicu Cedevitine vitaminske vode i uživati u okusu i - trenutku.
Kada pogledate sve što ste postigli, što biste poručili mlađoj verziji sebe?
Ne treba zabrazditi misleći da si uspješan jer često drugima djelujemo uspješnije nego što jesmo. U konačnici, uspjeh svatko od nas definira drukčije, i život nam je potvrdio, s vremenom se ta ista definicija mijenja. Osobno sam zadovoljna ovdje gdje jesam, ali isto tako znam da je već danas novi izazov. Mlađoj verziji sebe, poručila bih da tek krećemo i uvijek bih joj rekla ono što danas govorim svojim nećakinjama: blaže prema sebi, nježnije!
FOTOGRAFIJE: Martin Lešković, Instagram
LINKOVI:
