Search
By
Isabella Rakonić je žena kontrasta koji besprijekorno funkcioniraju zajedno. Magistrica politologije i magistrica prava sa Sveučilišta u Zagrebu, i magistrica prava s prestižnog Georgetown Universityja u Washingtonu, jednako suvereno vlada pravnom argumentacijom kao i modnim izričajem. No ono što je čini uistinu posebnom nije samo impresivna akademska putanja, već način na koji se u svakom segmentu svog života izražava – precizno, suptilno i s nepogrešivim osjećajem za estetiku.
Još kao srednjoškolka pokrenula je The Pile of Style, jedan od prvih modnih blogova u Hrvatskoj, i time otvorila vrata generaciji djevojaka koje modu promatraju kao prostor izražavanja, a ne samo kao odjeću. Danas je njen Instagram elegantan nastavak te filozofije – estetika je pročišćena, nenametljiva i izuzetno promišljena.
Isabellin stil teško je svesti pod jednu etiketu. To je onaj tip elegancije koji nikad ne viče, ali ga uvijek primijetiš – uredno krojeni komadi, kvalitetni materijali, neutralne boje s pokojim odmjerenim pomakom. Sve na njoj djeluje lako, iako se iza toga krije vrlo jasan osjećaj mjere i detalja. To nije moda radi trenda, nego odjeća kao produžetak osobnosti – inteligentne, suzdržane i samosvjesne.
U ovom intervjuu za ReStyloh, Isabella priča o svom putu od prava do estetike, što za nju znači dobar stil, te kako ostati vjeran sebi u digitalnom svijetu koji se stalno mijenja.
Jesi li ikad razmišljala da ćeš, kad upišeš Pravni fakultet, jednog dana paralelno s diplomom iz Georgetowna imati i preko 400 tisuća ljudi koji prate tvoj modni izričaj?
Iskreno, ne! Kad sam upisivala Pravni fakultet, fokus mi je bio isključivo na učenju, ispitima i nekoj "ozbiljnoj" karijeri. Nikada nisam zamišljala da će moda i društvene mreže postati tako velik dio mog života – a još manje da ću ih jednog dana usklađivati s diplomom iz Georgetowna. Sve se to dogodilo spontano, iz ljubavi prema estetici, komunikaciji i stvaranju. Mislim da je ljepota današnjeg vremena u tome što ne moraš birati – možeš biti i pravnica i kreativka, i ozbiljna i zaigrana. A publika prepozna kad nešto radiš iskreno i s užitkom.
Izjavila si da nikad nisi doživljavala influencing kao posao. Što bi, iz svoje perspektive, današnjim curama koje sanjaju o toj karijeri, poručila kao „zaključnu riječ“ s odvjetničkog stajališta?
Istina je, nikada nisam influencing doživljavala kao klasičan posao – više kao priliku da kreativno izrazim sebe, dijelim ono što volim i gradim autentičnu zajednicu. Ali kako je ta scena postajala profesionalnija, i ja sam počela sagledavati stvari i iz odvjetničkog kuta.
Cure koje danas sanjaju o toj karijeri trebale bi znati da je influencing ozbiljan posao – pun mogućnosti, ali i odgovornosti. S odvjetničkog stajališta, rekla bih: informirajte se, zaštitite se ugovorima, znajte svoja prava, čuvajte svoj imidž kao intelektualno vlasništvo, i nikada ne pristajte na manje od onoga što vrijedite. Dugoročna karijera se ne gradi samo na lajkovima, nego na integritetu, jasnim granicama i pametnim poslovnim odlukama.
Kako se tvoj pravni mozak nosi s modnim svijetom punim kaosa, promjena i algoritamskih kriza?
Moj pravni mozak voli red, strukturu i argumente – a modni svijet je sve suprotno: spontan, emotivan, često nepredvidiv. Pravo me naučilo disciplini, analitičkom razmišljanju i tome da uvijek gledam širu sliku – što mi danas jako pomaže kad pokušavam razumjeti algoritme, planirati sadržaj ili pregovarati suradnje. Kaos modne industrije mi ne smeta – gledam ga kao kreativni izazov, a ne kao prijetnju. I zapravo, taj spoj "pravnog uma" i modne slobode daje mi neku unutarnju ravnotežu.
Tvoj blog “The Pile of Style” mnogima je bio prvi susret s modnim sadržajem online. Sjećaš li se što te tada motiviralo da kreneš pisati o modi? Sjećaš li se prvog posta na blogu? Kakav je bio osjećaj kad si kliknula “objavi”?
Iskreno, još uvijek se sjećam tog dana kad sam pokrenula The Pile of Style. Bila sam maturantica Privatne Klasične gimnazije, opsjednuta modom i već aktivna na Lookbooku. Ljudi su mi često prilazili i pitali me za odjevne kombinacije, a neki prijatelji su me nagovarali da sve to objedinim na jednom mjestu – i tako je nastao blog.
Sjećam se i tog prvog posta – bio je kratak, jednostavan i potpuno iskren. Nisam znala ništa o bloganju, ali imala sam potrebu izraziti se kroz modu i podijeliti svoje viđenje stila s drugima. Kad sam kliknula “objavi”, osjećala sam se uzbuđeno, ali i pomalo nesigurno – nisam imala pojma tko će to uopće pročitati. No vrlo brzo su počele pristizati reakcije, i to mi je dalo motivaciju da nastavim. Bio je to početak nečeg zaista posebnog, čega se danas sjećam s velikim osmijehom.
Kako bi opisala duh te "zlatne ere bloganja" i što ti danas najviše fali iz tog razdoblja?
Zlatna era bloganja imala je neku posebnu, gotovo romantičnu energiju. Sve je bilo jako autentično i osobno – nije bilo pritiska algoritama, filtriranih savršenstava ni sponzorstava na svakom koraku. Ljudi su te čitali jer su zaista bili zainteresirani za tvoj stil, tvoje priče i tvoj pogled na svijet, a ne zato što si “u trendu” ili dio neke kampanje.
Najviše mi danas fali ta iskrenost i osjećaj zajednice. Komentari ispod postova znali su biti kao mini-razgovori – sjećam se da su se čitatelji vraćali s novim komentarima čak i danima nakon objave. Bilo je to vrijeme kad su ljudi dolazili na blogove jer su im oni nešto značili, ne zato što je sadržaj “iskočio” na feedu. I meni je svaki post bio poput malog dnevničkog unosa, a to se danas, u brzini društvenih mreža, često izgubi.
Kad pogledaš unatrag, što bi danas rekla onoj srednjoškolki koja je otvorila blog i ušla u svijet mode – a što ne bi?
Kad se sjetim sebe kao srednjoškolke koja je s uzbuđenjem otvorila The Pile of Style, rekla bih joj da samo nastavi slušati sebe i slijediti ono što je veseli – bez previše kalkuliranja. Rekla bih joj da vjeruje svojoj intuiciji, da se ne boji pokazati tko je i da se ne opterećuje time što će drugi misliti. Upravo ta iskrenost i spontanost bile su njezina najveća snaga.
Ne bih joj, s druge strane, govorila da nešto ne radi – jer sve što je prošla, svaka dobra i manje dobra odluka, vodile su je do mjesta gdje je danas. Možda bih je samo nježno podsjetila da se ne mora uvijek dokazivati i da ne mora sve stići odmah. Vrijeme ionako sve posloži.
S obzirom da toliko putuješ, koliko ti različite kulture utječu na tvoj stil i razmišljanje o modi?
Putovanja su mi uvijek bila jedno od najdražih životnih iskustava – ne samo zbog novih mjesta, nego i zbog ljudi, atmosfere i načina na koji svaka kultura pristupa modi. Svaki grad, svaka zemlja ima neku svoju estetiku i ritam, i to neminovno utječe na moj stil.
Na primjer, kad sam živjela u Washingtonu, zavoljela sam jednostavnost i funkcionalnost, dok me Pariz uvijek inspirira elegancijom i ležernošću s dozom šika. S druge strane, u Italiji te moda “zarazi” strašću i detaljima, dok mi skandinavski gradovi donesu ljubav prema minimalizmu i neutralnim tonovima.
Više od svega, te različite modne kulture naučile su me da stil ne treba biti savršen, nego iskren – da se moda ne svodi samo na odjeću, već na stav, priču i način na koji doživljavaš svijet oko sebe.
Održivost u modi postaje sve važnija tema. Kako se ti osobno nosiš s tim izazovom – recikliraš li, doniraš, kupuješ secondhand?
Održivost u modi mi je postala važna tema kako sam sazrijevala – i osobno i stilski. Nekad sam imala potrebu stalno imati nešto novo, pogotovo u ranim blogerskim danima kad je sve bilo brzo i stalno “novo”. Danas puno više razmišljam o tome što kupujem, koliko nosim određeni komad i odakle dolazi.
Doniram redovito, i to mi je postalo gotovo kao mala tradicija – stvari koje više ne nosim uvijek proslijedim dalje, bilo prijateljicama, bilo u organizacije koje ih mogu iskoristiti. Ponekad i prodajem komade koji su očuvani i kvalitetni, a ne uklapaju se više u moj stil. Secondhand dućani i vintage su mi posebno dragi – volim osjećaj kad pronađeš neki unikat koji nosi priču.
Trudim se više ulagati u kvalitetne komade koje ću nositi godinama i birati brendove koji vode računa o održivosti. Nije uvijek savršeno, ali mislim da je važno biti svjestan i mijenjati se korak po korak.
Imaš li savjet za one koji žele početi graditi osobni stil, ali žele to raditi održivo i s karakterom?
Rekla bih im – krenite od sebe, a ne od trenda. Osobni stil ne gradi se preko noći i ne mora biti savršen odmah. Najljepše je kad s vremenom otkriješ što ti stvarno pristaje, u čemu se osjećaš kao “ti” i što ti daje sigurnost, a ne samo što izgleda dobro na Instagramu.
Kad je riječ o održivosti, najbolji savjet je – kupujte manje, ali promišljenije. Umjesto impulzivne kupnje, razmislite može li se komad kombinirati na više načina, traje li dulje od jedne sezone, ima li priču. Secondhand i vintage dućani su genijalno mjesto za početak – tamo možete pronaći posebne stvari koje nitko drugi nema, a pritom činite nešto dobro za okoliš.
I ono najvažnije – osobni stil dolazi iznutra. Neka bude vaš, neka govori o vama, i ne bojte se da nije “dovoljno u trendu”. Upravo u toj autentičnosti leži najveći karakter.
Moj fashion savjet za prvi dejt je... budite svoji i nosite nešto u čemu se osjećate samouvjereno – ništa nije privlačnije od autentičnosti.
Moja omiljena održiva navika vezana za modu je... kombiniranje starijih komada iz ormara na nove načine i redovito darivanje ili prodaja stvari koje više ne nosim.
Da moram spremiti u jedan kofer odjeću koju ću nositi cijelu sljedeću sezonu, spakirala bih... bijelu košulju, oversized sako, dobre traperice, kvalitetne mokasine, haljinu koja ide i na tenisice i na potpetice, i nekoliko vintage dodataka za karakter.
Nemojte nikada (modni savjet)... kupovati nešto samo zato što je “in” – ako vam ne odgovara, nikada se nećete osjećati dobro u tome.
Da je moj stil film, bio bi... vizualno poetičan poput "In the Mood for Love", s modnom atmosferom "A Bigger Splash" i dozom pariške nonšalancije iz "Cléo de 5 à 7" – sporo, promišljeno, s emocijom, teksturama i stilom koji ne viče, ali ostaje u pamćenju.
I za kraj – što bi poručila curama koje dolaze na buvljak i maštaju o tome da jednog dana i same žive od mode, kao ti?
Poručila bih im da vjeruju u sebe, čak i kad im se čini da su snovi preveliki. Ja sam svoj blog pokrenula iz čiste ljubavi prema modi, bez plana, bez strategije, i bez ideje da će to jednog dana postati nešto ozbiljno. Ali upravo ta iskrena strast i želja da se izrazim kroz stil otvorile su mi mnoga vrata.
Ako maštate o tome da živite od mode – bilo kao stilistice, dizajnerice, content kreatorice ili na bilo koji drugi način – krenite malim koracima, budite dosljedne i gradite svoj svijet. U današnje vrijeme ima toliko prostora za kreativnost, pogotovo online. I buvljak je super mjesto za početak – tu učite prepoznati kvalitetu, razvijate oko za detalje i stvarate svoj osobni pečat.
Moda je više od odjeće – to je komunikacija, energija i stav. Ako to nosite u sebi, budite hrabre i izrazite se. Nikad ne znate kamo vas to može odvesti.
FOTOGRAFIJE: Instagram
