Fran Mubrin - Kad kreativnost postane infrastruktura

Kreativni rad danas rijetko ostaje unutar jedne discipline. Dizajn, komunikacija, produkcija i kultura sve se češće preklapaju u istoj točki, onoj gdje ideja postaje sustav, a sustav oblikuje način na koji doživljavamo sadržaj. Fran Mubrin djeluje upravo u tom prostoru. 

Kao kreativni direktor u 404 agenciji , partner u MYTY grupi i dugogodišnji sudionik domaće kreativne scene kroz projekte poput MOP festivala, njegov rad se kreće između dizajna, digitalnih struktura i organizacije kulturnih formata koji istovremeno funkcioniraju lokalno i internacionalno čitljivo. 

No paralelno s radom unutar velikih sustava, Mubrin razvija i projekt  jajeftičeka , manji, intimniji format koji otvara prostor za drugačiji tempo, drugačiji odnos prema publici i drugačiji oblik kulturne prisutnosti. Upravo ta paralela između sistemskog i osobnog rada čini njegovu praksu zanimljivom za širi kontekst. 

Ovaj razgovor ne pokušava mapirati karijeru, nego način razmišljanja: kako nastaju odluke u kreativnoj industriji, gdje se briše granica između estetike i strategije, i što danas znači raditi kreativno u prostoru koji je istovremeno poslovan, kulturni i komunikacijski. 

Kreativni rad danas se sve manje može promatrati izolirano. Kada za tebe kreativnost prestaje biti “ideja”, a postaje sustav koji nešto stvarno pokreće?

Onog trenutka kad ideja prestane biti nešto što se prezentira, a postane nešto što se radi u stvarnosti. Svi često imamo sjajne ideje, ali sustav nastaje kad ta ista ideja mora preživjeti proizvodnju, proračun, ljude koji je nisu smislili, i tržište. Kreativnost koja ne prođe kroz to ostaje samo lijepo maštanje.

Djeluješ unutar velikih struktura poput 404 i MYTY grupe, ali i na manjim, osobnijim formatima poput jajeftičeka . Što se u tvom razmišljanju mijenja između ta dva konteksta?

U svakom području djelovanja ne mijenja se odgovornost prema kreativnom radu, ali se sigurno mijenja proces. U 404 i MYTY-u razmišljam osim o idejama o sustavima, timovima, klijentima, rokovima – svaka odluka ima posljedicu na nekog drugog i rekao bih da je kreativna brižnost da se rješavaju svakakvi problemi tu imperativ. Kod osobnih stvari poput  jajeftičeka možda je proces manje planiran i neočekivan.

Koliko je danas uopće moguće razdvojiti kreativnu odluku od poslovne ili strateške? Gdje se ta granica kod tebe briše?

Meni se ta granica briše onog trenutka kad kreativac traži da preuzme odgovornost i sjedne za stol gdje se donose odluke, a ne čeka da mu netko donese savršen brief. Kreativna odluka koja ne razumije poslovni kontekst je ukras, a poslovna odluka koja ne razumije kreativni potencijal je izgubljena prilika za rast.

Jajeftiček je intimniji, sporiji format u odnosu na industrijski ritam u kojem inače radiš. Što te uopće natjeralo da ga pokreneš?

Jajeftiček je nastao kao zabavan unutarnji proces mene sa sobom, kroz odnos nekog djetinjeg iskustva i grafičkog eksperimentiranja. Mislim da svi mi koji volimo stvarati imamo takve projekte, koji u početku nemaju publiku ni cilj, nego samo trebaju prostor u kojem ne moramo nikoga uvjeravati ni ništa dokazivati. Kasnije su se stvari same počele slagati, i publika je došla što me posebno veseli jer se tu otvaranju neki novi odnosi koji nisu bili planirani.

U projektima koji imaju kulturnu komponentu, gdje vidiš svoju ulogu - kao autora, organizatora ili nekoga tko oblikuje okvir u kojem se nešto događa?

Ovisi o prilici. Volim zdravi ego koji mi dopušta da ponosno predstavim nešto autorsko, ali jednako toliko volim i organizirati stvari koje druge čine vidljivijima i boljima.

Kako  definiraš “vrijednost” kreativnog projekta? Kroz vidljivost, utjecaj, dugovječnost ili nešto treće?

Stvaranje vrijednosti je vrlina koja se dokazuje kreativnom odgovornošću, dosljednošću i craftom. Vidljivost je bitna, utjecaj je još bitniji, a dugovječnost je slatki san svakoga tko nešto stvara. Zato ne možemo isključiti ništa od toga, treba se truditi rješavati probleme na način da stvaramo vrijednost za korisnike, a danas je to pogotovo bitno jer je inflacija vrijednosti velika.

U digitalnom i komunikacijskom prostoru sve se mjeri i optimizira. Postoji li još prostor za intuiciju, rizik ili nešto što ne možeš odmah opravdati?

Za mene je dobro da se stvari i kreativnost mjere i optimiziraju, ali moramo uvijek imati na umu da odluke koje donosimo utječu na bolje. Što se tiče rizika, to je riječ kojom se često razbacujemo i gledamo na nju crno-bijelo. Mislim da je rizik konstanta života, samo je pitanje na koji način mu pristupamo. Raditi lude ideje samo zato što su lude nije rizik, nego glupost. A ja uvijek svom timu  ponavljam da je za nas najveći, svakodnevni rizik zapravo to da u procesu ne isporučimo vrijednost drugoj strani. 

Ako jajeftiček čitaš kao kontrapunkt industriji, što on govori o tebi kao kreativcu izvan sustava?

Iskreno, nikad nisam o tome razmišljao kao o kontrapunktu. Volim sve što radim da ih često teško odvajam to u kategorije. Ali možda mi baš to govori nešto: da volim kreativnost samu po sebi, bez obzira je li osobna ili sustavna i da oni za koje radim uvijek dobe 110% mene i moje energije.

Što u tvom radu ostaje lokalno, a što ga čini čitljivim izvan tog konteksta?

Lokalno ostaje jezik, referenca mog života, gdje sam bio i gdje želim ići, način na koji volim komunicirati i ono što me čini autentičnim. Čitljivim izvan konteksta čini ga to što ideje koje stvaram imaju primjenu, a ljudi uopće ne trebaju znati tko ih je napravio. Zato možda i volim digitalne brandove i proizvode općenito, njihovo stvaranje kroz strateško promišljanje i dizajn koje onda živi u interakcijama 24/7, a ne ostane samo jedan plakat.

Što kreativni rad ostavlja iza sebe osim samog rezultata?

Ostavlja iskustvo svima koji su bili u procesu, način na koji su radili zajedno, ono što su naučili jedni o drugima. Rezultat vidi svijet, ali proces ostaje s ljudima koji su ga proživjeli, i on je često trajniji od samog projekta.

FOTOGRAFIJE: ustupio Fran Mubrin iz vlastite arhive

AUTORICA: Petra, Horvatović, osnivačica SHPIGL