‘Save the Planet’ više nije dovoljno. Industrija mora osvježiti svijest o utjecaju i educirati se o odgovornom komuciranju
‘Buzzwords & Greenwashing’: lokalni i međunarodni primjeri iz prakse u fokusu trećih Haiku dijaloga
Povodom Dana žena razgovarali smo s inspirativnim ženama koje svojim radom i upornošću ostvarile značajne rezultate u svojim područjima. Jedna od njih je Ana Hrgovčić, osnivačica Biljke.Plants, brenda koji je ljubav prema biljkama pretvorio u prepoznatljiv poslovni pothvat. Kroz ovaj intervju, Ana nam otkriva kako je od prvog izrađenog terarija došla do vlastitog dućana u srcu Zagreba, s kojim izazovima se susretala na putu poduzetništva i što za nju znači uspjeh.
Ana je oduvijek bila dijete s karakterom – znatiželjna, odlučna i sklona istraživanju. Iako su njezini prvi snovi o karijeri bili vezani uz pravo i ekonomiju, život ju je odveo u sasvim drugom smjeru. Tijekom pandemije otkrila je svijet biljaka i ubrzo shvatila da u njemu postoji prilika za nešto više od hobija. Uspjela je stvoriti brand koji danas mnogi prepoznaju i vole, no taj put nije bio bez prepreka.
U ovom razgovoru Ana dijeli kako je izgledao njezin ulazak u svijet poduzetništva, kako balansira posao i privatni život te zašto je subota njezin sveti dan odmora. Također, govori o važnosti autentičnosti u poslu, kako se nosila s rastućim očekivanjima kupaca i što bi poručila mlađoj sebi koja je tek kročila u svijet poduzetništva.
U nastavku pročitajte inspirativnu priču Ane Hrgovčić i saznajte kako izgleda svakodnevica jedne poduzetnice koja je svoju strast pretočila u uspješan posao.
Kakva si bila kao djevojčica? Jesi li bila znatiželjna, avanturistička, kreativna?
Ja sam kao dijete bila zapravo vrlo vrlo sramežljiva. Nisam puno pričala, voljela sam se igrati sama, vjerojatno zato što sam jedinica pa sam bila naviknuta na samoću. Voljela sam slušati odrasle dok pričaju i prepričavaju događaje iz njihovih života. U mojoj ulici je postajala tradicija u 16 sati se uvijek okupljalo par susjeda, ili u mojoj kući ili kod susjede. I tamo se pila kava i pričalo tko je što radio tog dana. Često bi dolazili i neki gosti. Ja sam uvijek sjedila sa strane i slušala što oni pričaju. Kad sam bila mala, moja obitelj i ja živjeli smo s mojom bakom i prabakom, a tradicija ispijanja kave u 16 sati se i dan danas održava u kući moje bake.
Kakva si bila kao dijete? Jesi li bila sklona istraživanju prirode i kreativnim aktivnostima?
Stariji mi govore da sam kao dijete bila zločesta, da nisam slušala, da sam voljela naređivati i raditi sve po svom. Bila sam dijete s karakterom, a takva sam i ostala.
Jesi li sanjala o tome da jednog dana stvoriš nešto svoje ili si imala sasvim drugačije planove za budućnost?
Moji planovi za budućnost bili su utemeljeni na karijerama koje su imali stariji bratići i sestrične. Oni su svi studirali pravo i ekonomiju tako da sam i ja željela ići tim putem. Moja me šira obitelj snažno oblikovala, obožavala sam ih kao dijete. No s vremenom me put odveo u drugom smjeru, a poduzetništvo mi je dalo svrhu, slobodu i odobravanje toga što sam dijete s karakterom.
Kad se prvi put probudila tvoja ljubav prema biljkama? Postoji li neki poseban trenutak koji te inspirirao?
Ljubav prema biljkama rodila se u vrijeme korone, pandemija me zatvorila u stan i u potrazi za novim hobijem otkrila sam biljke. A sad vidim da nisam jedina, puno mojih kupaca kaže da su biljke zavoljeli u vrijeme pandemije i lockdowna.
Jesi li već kao dijete pokazivala poduzetnički duh ili su te više zanimale umjetnost i dizajn?
Kao dijete nazivali su me “šef” tako da mislim da sam više pokazivala duh kakav danas živim. No cijeli osnovnu školu sam imala različite hobije, od ukrašavanja različitih predmeta salvetama, do raznih sportova i čitanja. U 7. ili 8. razredu osnovne škole sam dobila nagradu za osobu koja je pročitala najviše knjiga te godine u Vinkovcima, u kategoriji djece/ tinejdžera.
Kakve si radne navike imala u školi? Jesi li bila perfekcionist, organizirana ili više spontana u učenju i radu?
Bila sam štreberica, učila sam po cijele dane. Moja mama je učiteljica tako da me tjerala sa učim, vjerojatno da ju ne osramotim jer je ona radila u istoj školi koju sam ja pohađala.
Koji je bio tvoj prvi posao? Jesi li već tada znala da želiš imati vlastiti biznis?
Moj prvi posao je bio studentski i to je bilo konobarenje tj rad u šanku na koncertima. To mi je bio super posao jer sam dobro zarađivala i istovremeno slušala koncerte, a i bakšiš je bio dobar. U to vrijeme nisam puno razmišljala o budućnosti niti sam znala što želim raditi, a poduzetništvo mi uopće nije bilo na pameti.
Kako si došla na ideju da stvoriš prvi terarij? Je li to bio eksperiment ili si odmah vidjela potencijal u tome?
Prvi terarij sam izradila doma, vidjela sam taj koncept na internetu i strašno mi se svidjelo. Bilo je zabavno i ljudi su odlično reagirali na to. Moram priznat da sam vrlo brzo vidjela potencijal u terarijima, i kad sam skupila dovoljno hrabrosti (novca) odlučila sam otvoriti nešto svoje.
Sjećaš li se trenutka kad si odlučila da će biljke postati tvoj posao? Kako si donijela tu odluku?
Tu odluku sam donijela nakon što sam prodala, po prvi put, veću količinu terarija jednom tvrtki za poslovne poklone. Tad sam znala da će terariji biti vrlo traženi i da je ovo područje u kojem se moram razvijati. Pomogla mi je zarada od prve prodaje, dala mi je zaleđe za pokretanje poslovanje i ušteđevinu da budem okej ako to sve propadne.
Koji su bili prvi izazovi kada si krenula u poduzetništvo? Je li te nešto posebno iznenadilo?
Najviše me iznenadilo to što sad ljudi moje proizvode ne gledaju više kao da ih radim ja Ana Hrgovčić, hobistica, nego da ja stvaram tvrtku i da su očekivanja od kupaca i publike općenito drugačija. I u komunikaciji, i u marketingu. Kupci su tražili vrlo profesionalni tvrtku, što ja u prvim mjesecima poslovanja još nisam bila. Trebalo mi je neko vrijeme da se prilagodim i naučim kako profesionalno voditi tvrtku i kako graditi brend kojem kupci vjeruju. Danas poslujemo izuzetno profesionalno.
Kako je izgledao prvi prostor koji si otvorila? Kakav je bio osjećaj kad si napokon imala svoj vlastiti dućan?
Ajme, to je bio fenomenalan osjećaj. Moj prvi dućan u glavnom gradu i to na glavoj ulici. Bila sam preponosna i prevažna. Jako zahvalna, jako sretna i optimistična prema budućnosti. Lokal je i dalje isti, no uređenje smo promijenili. To je mini prostor od 20m2, ali sasvim dovoljan da BILJKE.PLANTS budu tvoj omiljeni plant shop u centru grada.
Kako vidiš koncept slowlivinga i koliko je on prisutan u tvom životu?
Koncept slowlivinga nije mnogo prisutan kod mene jer si ja takav život trenutno ne mogu priuštiti. Prvenstveno zbog svog posla i kalendara s kojim dnevno imam barem 3-4 aktivnosti. Posao mi je ozbiljan prioritet i zapravo sve podređujem njemu. Osim subote, subotom se ne javljam na telefon, ne radim, ne postojim.
Nedjeljom često radim i to mi nije problem, ali subota je dan za mene. Uživam u danima kad mogu kuhati, piti kavu ujutro uz laptop, ići u teretanu, izaći na piće a da znam da me doma ne čekaju obveze.
Imaš li neke omiljene rituale povezane s biljkama i prirodom? Kako izgleda tvoj idealan sporiji, svjesniji dan?
Jako volim biljke kao svoj posao. S njima je divno raditi jer pokazuju zahvalnost nakon zalijevanja i gnojenja. Teško je to objasniti ljudima koji se ne bave biljkama svakodnevno, ali biljke na poseban naćin reagiraju na pažnju koja im se daje i to momentalno. Uz biljke provodim cijele dane poslovno, tako da mimo posla nemam posebne rituale vezane uz prirodu. Obožavam odlaske u šumu, šetnje i planinarenja i trudim se, posebno u proljeće, što više vremena provoditi vani. Moj idealan, slobodan, dan bi počeo s buđenjem oko 9 sati. Pod uvjetom da se budim odmorna i naspavana, ne s budilicom. Nakon toga bi se sredila i išla s prijateljicama na brunch i koktele. Poslije toga bi mi odgovarala masaža, a nakon toga odmor.
Kako se opuštaš nakon napornog radnog dana? Imaš li neki poseban način punjenja energije?
Nakon napornog dana, treba mi tišina, barem 10 min power nap-a u tišini, nakon toga kava. Onda sam kao nova. Tada ili kuham, ili idem u teretanu. Kad se odmorim, onda još malo radim na laptopu, ali to su neki lagani zadaci vezani uz posao koji me opuštaju - radim neke grafike za instagram, stvaram reelove, pišem tekstove za web stranicu. Radim stvari za posao koje mi se ne čine kao posao. A ozbiljan posao ostavljam za sutradan. Često gledam zanimljive serije ili filmove, volim tematiku u kojoj neka obitelj ima poslovno carstvo i bori se sa svakodnevnim izazovima vođenja istog. Imam osjećaj da istovremeno učim i opuštam se. Od nedavno idem u teretanu, a posljedično i više kuham, manje jedem vani. To me također opušta, osjećam se produktivnija i zadovoljnija sam na kraju dana. U teretani, a i dok kuham slušam podcaste, poslovne, edukativne. Trudim se da što više sadržaja kojeg konzumiram radi na tome da postajem bolja i pametnija osoba.
Kada pogledaš unatrag, što bi poručila mlađoj Ani koja je tek ulazila u svijet poduzetništva?
Više vremena provedi u promišljanju koraka. Ja sam dosta toga u poduzetništvu napravila naglo, APP, a mislim da bi da sam više planirala sada imala bolje rezultate.
FOTOGRAFIJE: ustupila Ana Hrgovčić
