Search
By
Ako nešto obožavam pisati, onda su to upravo BeyondStyloh kolumne. Posebno me veseli što mi pružaju priliku ugostiti posebne, snažne, ali prije svega divne žene koje su, na ovaj ili onaj način, ostavile trag u mom životu. Jedna od njih je dr.sc. Tatjana Lesar iz Poliklinike Helena. Moja omiljena pedijatrica, osoba kojoj bih bez razmišljanja povjerila zdravlje svog djeteta i kojoj maksimalno vjerujem. Njezina stručnost, ali još više njezina toplina i pristup, osvajaju vas na prvu.
No, kao što ćete i sami moći pročitati u nastavku, Tatjana nije "samo" doktorica. Ona je i sjajna majka, predana supruga i iskrena prijateljica – a to će vam, vjerujte mi, potvrditi svatko tko je poznaje. Zato vas pozivam da pročitate ovu priču i upoznate Tatjanu u njezinom punom, toplom i iskrenom sjaju.
Uvijek otvaram s istim pitanjem, a to je: možeš li nam reći tko je Tatjana Lesar?
Tatjana Lesar – majka, žena, kraljica. Šalu na stranu. Opisala bih sebe kao veselu i optimističnu osobu. Osobu kojoj nije teško raditi i koja ne odustaje lako. Trudim se biti dobra majka, žena, prijateljica i, naravno, doktorica.
Otkud ljubav prema medicini? Zašto baš pedijatrija i gastroenterologija?
Mislim da se ljubav prema medicini dogodila s vremenom jer nisam imala nikoga u obitelji u medicini, pa se često zezam da sam ja bijela ovca u obitelji jer sam svaki dan u bijelom. No, od malena sam, od svoje pete godine, govorila da ću biti doktorica za djecu. Ustvari, kao dijete sam bila dosta mršava i kada sam bila bolesna, brzo bih dehidrirala i bila lošeg općeg stanja. Moja pedijatrica, dr. Erika Kutlić, meni se tada činila kao čarobnica jer sam se uz njezine intervencije uvijek brzo oporavila. Tako da je ona zaslužna što je pedijatrija bila moj izbor. Gastroenterologija je došla slučajno, i drago mi je da jest, jer sam se zaljubila u taj dio medicine.
Dugo godina si radila na hitnoj pedijatriji. Je li to ujedno bio i poslovno najizazovniji dio tvog života?
Hitna pedijatrija je iznimno zahtjevan posao. Kao mladi pedijatar, najvažnije je bilo učiti od starijih jer tada nisu bile tako lako dostupne informacije (interneta). No, istaknula bih kao najizazovniji dio dežuranje na neonatologiji, u rađaonici. Tijekom specijalizacije taj dio edukacije nije bio baš najbolji, a kasnije se podrazumijevalo da znaš posao. No, ekipa koja tamo radi bila je odlična i puno su me naučili, tako da sad, s odmakom, gledam na to kao na jedno divno iskustvo.
Majka si dvojice sinova. Je li ti bilo teško balansirati privatno i poslovno vrijeme?
Moji sinovi su sad već odrasli pa je sada lakše balansirati, ali bilo je perioda kad je bilo stvarno teško, posebno zbog toga što je suprug puno putovao radi posla, a bake i djedovi su bili daleko. Tako da je malo patio posao, a malo obitelj. Na kraju se ipak sve posložilo i zadovoljila sam obje želje – imati obitelj i karijeru.
Što najviše voliš raditi u privatno vrijeme?
Putovati, putovati i putovati. Kad se ne putuje – druženje uz finu klopu i čašu dobrog vina. Obožavam skijati.
Koje ti je omiljeno putovanje?
Ne mogu izdvojiti niti jedno putovanje jer je svako na svoj način posebno. Svaka nova zemlja koju sam vidjela ima svoje čari. Imam sreću da suprug ima posvuda po svijetu prijatelje pa često doživimo zemlje kroz ljude koji tamo žive, a ne kao klasični turisti.
Omiljena knjiga?
Volim čitati i čitam sve što mi padne pod ruku. Prije par godina pročitala sam knjigu Psi od Igora Kende. Često joj se vraćam pa bih tu knjigu izdvojila.
Omiljena serija?
Prijatelji – mogu ih gledati svaki dan iznova i smijati se istim forama po 100 puta.
Omiljeni koncert?
Red Hot Chili Peppers u Zagrebu 2012. Moment kad su im se pridružili 2CELLOS bio je fenomenalan i nezaboravan.
Da možeš organizirati večeru s bilo koje četiri osobe na ovom svijetu, koje bi to bile i zašto?
Teško pitanje jer ima toliko zanimljivih ljudi, pa ću se zadržati u lokalnim okvirima i ljudima koje poznajem. No, ne bih izabrala četiri osobe, nego četiri grupe ljudi. Oni će se svakako prepoznati. Svi su ti ljudi, uz obitelj, moj oslonac i podrška, u dobrim i u lošim vremenima. Prvo, moje "babe" s kojima sam od prvog dana medicinskog fakulteta. Drugo, moji Osječani s kojima sam odrasla. Treće, prijatelji koje smo stekli kada je stariji sin bio u vrtiću, a prijateljstvo evo traje već više od 20 godina. Četvrto, naši dragi susjedi s kojima nas je zbližila korona i od tada smo nerazdvojni. I moram dodati peto, a to su moje kolegice s kojima radim zadnjih sedam i pol godina.
Za kraj uvijek pitam svoje gošće imaju li kakve održive navike i da mi nabroje barem tri.
Oduvijek razdvajam smeće. Ne koristim plastične vrećice i plastične bočice kad god je to moguće. Pazim na potrošnju vode – navika od malena zbog ljetovanja na otoku na kojem nema vode. Nisam obožavatelj tzv. "brze mode" pa uredno recikliram odjevne kombinacije.
FOTOGRAFIJE: ustupila dr.sc. Tatjana Lesar
