Svjetska prvakinja u ronjenju Mirela Kardašević i poznata glumica Nataša Janjić o uspjesima i odricanju

Rasprodana dvorana, odlična atmosfera i dvije predivne gošće obilježili su jučerašnje druženje Bez pardona, završno prije ljetne stanke. Bez pardona je autorski projekt voditeljice i aktivistice Ide Prester te poduzetnice Josipe Bračanov Jo koji kroz susrete i razgovore s inspirativnim i relevantnim gostima, kako uživo tako i putem društvenih mreža, otvara teme koje su svima bliske, a o kojima se premalo govori.

Pa je tako ovog puta voditeljica ugostila svjetsku prvakinju u ronjenju Mirelu Kardašević i poznatu glumicu Natašu Janjić s kojima je razgovarala o putu do uspjeha, ali onom dijelu koji se ne vidi na naslovnicama i društvenim mrežama - o godinama rada, disciplini, odricanjima i žrtvovanju, propuštenim trenucima, pritiscima i očekivanjima, ali i o tome gdje povući granicu i kako usput ne izgubiti sebe.

Mirela je istaknula kako je njezin najveći uspjeh to što je ostala vjerna sebi čak i onda kada su drugi sumnjali u nju. Njezin put nije bio nimalo jednostavan. S pet godina dijagnosticirana joj je bolest kuka, a nakon nekoliko operacija liječnici su joj rekli da možda više nikada neće hodati. Upravo tada plivanje postaje dio njezine rehabilitacije i početak jednog sasvim neočekivanog životnog puta. Ronjenje je otkrila tek s 30 godina, isprva kao hobi, a vrlo brzo i kao svoju najveću strast. Već nakon dvije godine osvojila je svoju prvu zlatnu medalju, a danas je svjetska prvakinja i rekorderka. Kaže kako je svoj život posvetila ronjenju jer je bila svjesna da nema vremena za čekanje, a najveća motivacija na tom putu bili su joj njezini sinovi koje je odgajala kao samohrana majka.

Otvoreno je govorila o brojnim padovima i preprekama koje su obilježile njezinu karijeru, ali i o uvjerenju da su upravo oni sastavni dio svakog uspjeha. Kako bi postigla vrhunske rezultate i izdržala minute pod vodom bez daha, najveći naglasak stavlja na mentalni trening, meditaciju i vježbe disanja. Kaže da ju je ronjenje oblikovalo kao osobu i naučilo disciplini, fokusu i vjeri u vlastite mogućnosti. Priznaje da je cijena njenog uspjeha često bila društveni i ljubavni život, no smatra da je vrijedilo. Uvjerena je da smo svi puno snažniji nego što mislimo te da često sami sebi postavljamo granice.

Ronjenjem se planira baviti dok god u njemu pronalazi radost, a dugoročno želi svoje znanje i iskustvo prenositi drugima. Posebno je poručila majkama da pronađu vrijeme za sebe jer to nije sebičnost, već preduvjet da budemo zadovoljnije i prisutnije u svim drugim životnim ulogama.

S druge strane, Nataša Janjić ispričala je kako je njezin profesionalni put bio znatno linearniji. Akademiju dramske umjetnosti upisala je iz prvog pokušaja, a gluma joj je bila logičan nastavak ljubavi prema kazalištu koju je razvijala još od djetinjstva. Ubrzo su stigli prvi angažmani i karijera se razvijala prirodno i bez velikih zastoja. Ipak, istaknula je kako ni uspjeh koji dolazi relativno glatko nije bez izazova. Govorila je o zahtjevnim projektima poput monodrame koji čovjeka istovremeno iscrpe i ispune te o velikoj emocionalnoj i fizičkoj predanosti koju gluma zahtijeva.

Posebno se dotaknula majčinstva i usklađivanja privatnog i poslovnog života. Smatra da se žene, a osobito majke, vrlo često moraju odreći dijela profesionalnih prilika kako bi bile prisutne u životima svoje djece. Iskreno je priznala da bi, da nije postala majka, vjerojatno postigla i više u karijeri, no jednako tako ne žali ni za jednom odlukom koju je donijela. Objasnila je kako se, zbog suprugovog posla liječnika i činjenice da nije imala pomoć takozvanog „baka servisa“, morala prilagoditi potpuno novom ritmu života nakon rođenja djece. U tom je razdoblju odbila brojne profesionalne prilike i uloge, no uvjerena je da će dobre uloge uvijek doći, dok vrijeme provedeno s malom djecom nitko ne može vratiti. „Patila bih puno više da mi je netko drugi čuvao djecu“, priznala je, dodajući kako je danas potpuno mirna i zadovoljna svojim izborom.

Razgovor se dotaknuo i teme starenja, o kojoj Nataša govori bez zadrške. Kaže da nema strah od godina jer njezin unutarnji osjećaj prati ono što vidi u ogledalu. Ne želi izgledati mlađe i smatra da joj velik dio samopouzdanja daje upravo posao kojim se bavi. „Gluma, kao ni ronjenje, nema dobnu granicu“, zaključile su Nataša i Mirela.

Istaknula je i da je društvo i dalje nepravedno prema ženama te da se to osjeća i u glumačkoj profesiji, gdje su glavne uloge češće namijenjene muškarcima, a glumice su često slabije plaćene od svojih kolega. S tim se složila i Mirela, koja je kroz sportsku karijeru više puta osjetila da se uspjesi sportašica ne vrednuju jednako kao uspjesi njihovih muških kolega.

Za kraj, obje su gošće naglasile važnost brige o vlastitom tijelu i zdravlju, a posebno su istaknule važnost njege kože i zaštite od sunca. Razgovaralo se i o estetskim zahvatima, pri čemu su se obje složile kako bi voljele da se ponovno vrati trend prirodnog izgleda te da se ljepota sve manje mjeri godinama, a sve više zadovoljstvom vlastitom kožom.

Najzanimljivije sažetke razgovora pratite na Instagram profilu @bezpardona_s_idom , a cijelu epizodu uskoro možete poslušati i pogledati na YouTube kanalu Bez pardona .

FOTOGRAFIJE: Bez pardona s Idom