Search
By
Iva Domić pripada generaciji kreativki koje su paralelno gradile vlastite projekte, mreže kontakata i način rada koji danas snažno oblikuje domaću kreativnu scenu. Kroz agenciju Utorak, galeriju Bravo i niz suradnji koje često izlaze iz okvira klasične produkcije, izgradila je poziciju koja nije nužno najglasnija, ali je dugoročno vrlo utjecajna.
U vremenu u kojem kreativna industrija sve više funkcionira kroz osobni branding, vidljivost i stalnu prisutnost, njezin pristup ostao je drugačiji - fokusiran na dugoročne odnose, kulturni kapital i projekte koji nastaju organski, ali vrlo promišljeno. Upravo zato zanimljivo je promatrati kako danas izgleda poduzetništvo unutar kreativnog sektora kada se temelji na intuiciji, ukusu, networkingu i povjerenju, a ne isključivo na klasičnim poslovnim modelima.
Ono što Ivu razlikuje od tipičnog modela poduzetništva jest činjenica da njezin rad nikad ne djeluje isključivo tržišno, ali nikad nije ni odvojen od realnosti biznisa. Estetika, osjećaj za kontekst i sposobnost okupljanja pravih ljudi kod nje postaju poslovni alat, ali i način pozicioniranja unutar industrije koja se posljednjih godina rapidno mijenja.
U razgovoru smo zato otvorili pitanja o ambiciji, vidljivosti, “soft poweru” žena na sceni i tome što danas zapravo znači imati utjecaj u kreativnoj industriji.
Kreativna industrija danas sve više funkcionira kroz osobni branding i stalnu prisutnost. Imaš li osjećaj da je postalo teže graditi projekte bez potrebe za konstantnom samopromocijom?
Imam osjećaj da je sve puno teže. Graditi vrijedne projekte je teško, održati projekte još i teže, puno ih je "sličnih", a publike i vremena je malo. Zagreb je grad under construction, a ljudi u gradu umorni od konstantnog rada na svojim projektima, na sebi-na drugima, na promociji-na samopromociji. Dok stvaraš i gradiš, nemaš još gomilicu impresivnih brojki da bi te netko podržao. Što je odraz da malo tko vidi dalje od fasade. Teško je.
Tvoj profesionalni put djeluje vrlo organski, ali iza njega očito postoji jasna strategija. Koliko u poslu vjeruješ intuiciji, a koliko dugoročnom planiranju?
Iz današnje perspektive svaki moj potez je čistokrvna intuicija, snažan poriv i osjećaj. Kod mene privatno i poslovno šetaju zajedno, a zadnjih 18 godina je jedina strategija "if it makes me happy". Relativno sam kasno naučila da je "slušati sebe" i daleko najbolji alat u poslu. Najteže je bilo raditi na projektima za koje nemam sentimenta. Ako nisi zaljubljen u novac, već u slobodu izražavanja koja dolazi s pravim ljudima na pravim projektima, meni pravim, kategorija "dugoročno planiranje" kao da i ne postoji.
Često se govori o networkingu, ali rijetko o tome kako se zapravo gradi povjerenje među ljudima. Što je po tebi ključno za dugoročne odnose i suradnje?
Jedini dugoročno održiv oblik suradnje je odnos koji se zasniva na povjerenju, poštovanju i odgovornosti. Dati 100% za ljude koji daju 100% od sebe je najlakši posao na svijetu. Ključna su oba smjera, ravnopravno, bila to klijentica ili fotograf, dizajner(ica), kolega, ton majstor ili tiskara. Odrađeni posao se vidi, kad je nekom stalo, to se i osjeti. U nekim odnosima i suradnjama sam davala previše, no toga modela sam se odrekla ove godine. Dobro je što sam iz loših iskustava puno naučila.
Misliš li da žene u kreativnoj industriji još uvijek češće grade utjecaj kroz “soft power” nego kroz klasične pozicije moći?
Sama često moram balansirati između empatije i čvrstoće, što je iscrpljujuće u industriji koja i dalje primarno vrednuje glasnost i brojeve umjesto suštine.
Koliko je danas teško ostati autentičan unutar industrije koja često nagrađuje brzinu, vidljivost i stalni performans?
Nije teško ostati autentičan, ako to doista jesi, ali teško da to danas industriju iskreno zanima. Svima su puna usta autentičnosti pa opet ista se prerijetko viđa. Sve je slično, svi su isti. Uvjerili su nas da su brzina prepoznavanja i "big numbers" jedini big deal. Autentičnost je samo buzzword of the year.
Tvoj rad ne djeluje isključivo tržišno, ali istovremeno jasno razumiješ biznis. Kako danas vidiš odnos između kreativnosti i komercijalnog uspjeha?
Odnos kreativnosti i komercijalnog uspjeha neumorno pleše po rubu ili si kreativan i zadovoljan dubinom vlastitih ideja i priča ili plešeš kontra svojih uvjerenja i radiš kompromise koji s vremenom otupe oštricu primarne vizije, ali budeš financijski uspješan. Ne znam zašto je toliko teško pomiriti te dvije strane. Ljudi koji posjeduju ideju i ljudi koji posjeduju novac bi trebali plesati na istoj strani.
Postoji li razlika između ljudi koji imaju ukus i ljudi koji razumiju kontekst?
Razlika je velika, ali komplementarna. Razlika je kako tko doživljava estetiku i kako tko konzumira kulturu pa i život. Ukus je stvar osjećaja za lijepo, skladno, kvalitetno i privlačno, dok je za razumijevanje konteksta bitno ne gledati samo na objekt kakav jest, nego i znati zašto je nastao, kada, za koga ili protiv čega... Ideal je kad se ukus i kontekst spoje, intuitivni kompas koji prati urođeni standard visoke kvalitete i ljepote plus razvijena empatija i znatiželja kojom se onda povezuju točke kroz povijest, politiku, ekonomiju, sociologiju, psihologiju i trendove.
U posljednjih nekoliko godina domaća kreativna scena značajno se promijenila. Što ti se čini pozitivnim pomakom, a što te zabrinjava?
Pod pritiskom hiperprodukcije i suludog tempa lakše ispliva nešto zbilja vrijedno pažnje od umjetnika i autora svih grana koji su utkani u kulturu života. Ono što me zabrinjava je kad ćemo podići standard da kvaliteta kulturnog života postane tražena "roba". Meni se čini da smo odavno zreli zaustaviti regresiju i agresiju koja se postiže kad isključivo pratimo "fast-food" norme i "brojimo" materijalnu vrijednost.
Koliko je danas važno znati okupiti “prave ljude” oko projekta i može li se taj osjećaj za ljude uopće naučiti?
Ljudi su broj jedan, ne može biti svejedno s kim i za koga se radi. Potrajalo je da shvatim da sam upravo ja kao voditelj projekta, producent ili kreativni direktor ta gravitacijska točka koja okuplja sve te prave ljude i da sam zato - MVP. Ne moram se svidjeti svima, odmah i na prvu, ne moram ni zauzimati spotlight, bitno je da sam ljudima omogućila prostor za njihovu igru i kreaciju. Ne znam mogu li ljudi koji misle samo na sebe i materijalnu stranu projekta naučiti kako imati osjećaj za druge.
Imaš li osjećaj da ambicija kod žena još uvijek mora biti “mekše” upakirana nego kod muškaraca?
Da, imam osjećaj da se žene i dalje proziva za ton, zamjera im se kad imaju ambiciozniji stav i nerijetko čujem da je netko drugi zaslužan za njihov uspjeh.
Što za tebe danas znači profesionalni uspjeh, a što osobni utjecaj?
Profesionalni uspjeh je raditi s integritetom, dokazujući da se profinjenost, empatija i čvrst stav na kraju isplate. Osobni utjecaj ima vrijednost ako dosljedno dolazi sa smislom, dubljim angažmanom, društvenim kontekstom, ako pokreće ljude na stvarnu akciju, na promjenu navika, mišljenja, ako nas pokreće prema naprijed.
Kada pogledaš sve što si dosad gradila, što ti se čini najvrjednijim kapitalom koji si uspjela stvoriti?
Kad pomislim da ništa nema smisla, pogledam u svjetlo iznad stola i pomislim: Iva, ti si imenovala ovaj piece of art. Zato je toliko lampi na mojim fotkama. Lampe s "mojim" imenima su obišle cijeli svijet. Mislim da je to najvrjedniji trag i dokaz kako je "kulturni kapital" - ideja, dizajn, ime - postao stvarna, globalna valuta.
FOTOGRAFIJE: ustupila Iva Domić iz vlastite arhive
LINKOVI:
